Ljudi

Vendée Globe: Oni su posljednji avanturisti oceanskog jedrenja!

Gledajući rezultate danas, nakon što je prvih šest natjecatelj uplovilo, pobijedili su svi moderni brodovi s perajama o kojima smo pisali pa bi se moglo reći kako su očekivani, ali iza tih rezultata krije se puno priča…

Već smo puno puta čuli da je Vendée Globe jedna od najzahtjevnijih regata na svijetu. Ipak, ona je puno više od toga. Vendée Globe zadnja je avantura u oceanskom jedrenju. U Francuskoj je uvijek bila jako popularna, kultura oceanskog jedrenja tamo je jamčila njezinu popularnost i zapravo nema druge zemlje na svijetu od kuda bi Vendée Globe mogao kretati. Francuzi imaju cijelu seriju regata koje jedriličare pripremaju za Vendée Globe, a sama regata ima gotovo mitsku reputaciju kao vrhunac jedriličarskog dostignuća. Kao takva ona postoji tek od 1989. godine. Odjedreno je osam izdanja i tek je u zadnjih nekoliko njezina popularnost prešla granice Francuske. Naravno da je i prije bilo skipera koji su dolazili iz drugih zemalja, ali to su bili izolirani slučajevi profesionalaca i zanesenjaka, privatni projekti, a podrške i promocije u njihovim zemljama gotovo nije postojalo.

Ambijent na startu Vendee Globea, u Les Sables d’Olonne, Francuska, 6. studenog, 2016 – Photo Mark Lloyd / DPPI / Vendee Globe

U Francuskoj su jedriličari Vendée Globea pravi heroji, moderni gladijatori, a često se čuje kako je više ljudi otišlo u svemir nego što ih je jedrilo Vendée Globe. Nikad nisam provjerio tu činjenicu, ali ona jasno ukazuje na reputaciju koju jedriličari ovdje uživaju. Jednom sam doživio i start Vendée Globea, spektakl nakon kojega sam si obećao da ću na svako izdanje regate doći i odati počast tim jedriličarskim astronautima. Na žalost, nisam bio u prilici održati svoje obećanje, ali se nadam da ću barem još jednom doživjeti taj trenutak.

Posebno mi je žao jer kažu da je ove godine atmosfera u marini prije polaska bila najbolja do sada, ne samo zato što je prvi put u povijesti regate startna lista bila potpuno popunjena, nego zato što je bila izrazito internacionalna s jedriličarima iz zemalja koje se nikad prije nisu natjecale. Zato je i bila odlično zastupljena u medijima.

Snimak marine s jarbola Finistere Mer Vent, skipper Jean Le Cam (FRA) za vrijeme predstarta Vendee Globe, u Les Sables d’Olonne, Francuska, 28. listopada, 2016 – Foto Vincent Curutchet / DPPI / Vendée Globe

Vendée Globe godinama pati od činjenice da je gotovo nemoguće pratiti regatu. Jedriličari su sami na brodovima, imaju pune ruke posla pa da nemaju vremena pisati izvještaje i baviti se sponzorima i gledateljima, a gledatelji nemaju uvid u to što se događa, eventualno redovitim GPS-pozicijama, ali to nije dovoljno kako bi im se predočila stvarna zbivanja. U današnje doba, kada su satelitske internetske konekcije puno pristupačnije i brže, jedriličari mogu snimiti slike i svoja mišljenja i redovito ih slati na obalu. Posebno je zanimljivo da je takva nova pristupačnost unijela i potpuno novi element u natjecanje. Jedriličari su odavno naučili igrati psihološke igre sa svojim konkurentima, čak su znali slati i pogrešne pozicije kako bi zbunili suparnike. A danas koriste medije da bi stvarali pritisak svojim suparnicima ili skrivali svoje poteškoće, priča koja se događa tijekom regate nikad nije svima poznata i ta mistika pridonosi osjećaju avanture. Redovite emisije, čak i nekoliko puta na dan, emitiraju se na web-stranici i na društvenim mrežama, panel stručnjaka komentira svaki potez jedriličara te ih stavlja u kontekst vremenskih uvjeta. Uza sve to, kako smo već pisali, pola milijuna ljudi igra virtualnu igricu i brodovima jedre istu rutu kao i jedriličari, pratimo ih tako reći u stopu. Sve te stvari pridonijele su tome da bolje razumijemo što jedriličari proživljavaju, a da je taj svijet poseban vidi se u riječima Jeana Pierrea Dicka (koji je uplovio prije dva dana kao četvrti nakon nešto više od 80 dana na moru): „Dva sam mjeseca razmišljao samo o ovoj regati, o ovom brodu, kako jedriti što brže. Imao sam dobre trenutke, ali i one lošije, zapravo jako jednostavan način života, ali ipak prekrasan.“

Potpuni rezultati ovogodišnjeg Vendée Globea neće biti poznati dok svi jedriličari ne uplove, pa ćemo se koncentrirati na one elitne, koji su ga već završili.

Čekajući pobjednika Armela Le Cleac’ha na pontonu u marini, francuski jedriličar Loick Peyron rekao je: „Velika je stvar završiti Vendée Globe i nema puno ljudi koji to mogu, ali danas ih je sigurno više nego što ih je ikad bilo. Pobijediti Vendée Globe sasvim je druga priča, danas na svijetu nema više od pet ljudi koji to zbilja mogu napraviti, to su posebni jedriličari i posebni ljudi.“

Gledajući rezultate danas, nakon što je prvih šest natjecatelj uplovilo, pobijedili su svi moderni brodovi s perajama o kojima smo pisali, tako da bi se moglo reći kako su očekivani, ali iza tih rezultata krije se puno priča…

Armel Le Cleac’h bio je favorit prije starta, natjecao se u zadnja tri Vendée Globea i dvaput je završio drugi. Valjda je i sam mislio da je napokon zavrijedio završiti kao vodeći iako to nikad ne bi priznao. Samozatajni Bretanac odlično je počeo regatu, bio je među vodećima od starta, jedrio je klasičnom zapadnijom rutom i tražio prolaz kroz nestabilno područje oko ekvatora. Za njim su jedrili Vincent Riou, Alex Thomson, Jeremie Beyou i Sebastian Josse, upravo petorka koja može pobijediti Vendée Globe. Na početku su u toj skupini bili i Paul Meilhat i Morgan Lagraviere, dva talentirana skipera mlađe generacije kojima je ovo bio prvi Vendée Globe. U toj prvoj fazi regate Alex Thomson bio je jedini koji je izabrao drukčiju rutu, jer je napravio pojlabandu još na izlasku iz Biskajskog zaljeva kako bi se držao bliže kopnu. To se, međutim, pokazalo kao pogrešan potez i stajalo ga je jako puno vremena i milja. Thomson je bio jako frustriran, zbog te greške znao je kako postoji realna mogućnost da se više neće moći oporaviti i da će takav zaostatak biti teško nadoknaditi. Ipak, znao je i da je regata dugačka i da ne smije u tako ranoj fazi gubiti nadu. Tada nije mogao ni zamislit da će se samo nekoliko dana kasnije taj potez pokazati kao nevjerojatan, doduše, iz puke slučajnosti.

Start Vendee Globea, Les Sables d’Olonne, Francuska, 6. studenoga, 2016 – Foto Vincent Curutchet / DPPI / Vendée Globe

Uobičajeno pravilo prelaska nestabilne zone u kojoj nema vjetra oko ekvatora jest da je bolje držati se zapadnije i dalje od obale, ali budući da su vodeći ušli u tu zonu, i brzine su pale na samo nekoliko čvorova, na istočnijoj putanji, gdje se silom prilika nalazio Thomson, „vrata“ su se otvorila i Neptun ga je čudom pustio bez ikakvih zastoja, što je rezultiralo vodstvom od gotovo 100 milja. Zvuči kao nepremostivo vodstvo u okvirima običnih regata, ali za ove jedriličare 100 milja je samo pet sati jedrenja, a na putu od oko 25.000 milja, to je gotovo ništa. Ipak, sada je držao sudbinu u svojim rukama ili je barem ispravio grešku koja ga je kopkala.

Thomson, kojemu je ovo četvrti Vendée Globe i koji je već završio na trećemu mjestu u zadnjem izdanju, također je bio jedan od favorita, doduše, on je u ovom sportu uvijek autsajder. Vendée Globe je institucija u Francuskoj, nikad nije pobjeđivao netko tko nije bio Francuz. Dapače, svi najbolji skiperi i brodovi dolaze iz istih jedriličarskih krugova. Thomson kao Englez nema tu podršku, on mora biti vođa svojeg tima i njegove pripreme pa i odluke tijekom dizajna i izgradnje broda bitno se razlikuju. Thomson je osebujan, ekstrovert koji je s godinama stekao reputaciju razbijača brodova, toliko je puta uspio preforsirati i sebe i brod da više regata nije uspio završiti. Čak je i ovaj novi brod trebalo spašavati kod Irske, nakon transatlantske regate, gdje se gotovo raspao.

On svoju reputaciju razumije – dapače, prvi priznaje da voli voziti brod kao da ga je ukrao – i njegovi egzibicionistički pothvati poput penjanja na jarbol stojećki i šetnje po kobilici u svrhu reklame i promocije dio su njegova karaktera pa tako i privlače pozornost na njegova vrlo moćnog sponzora po kojem su nazvani i svi njegovi brodovi – „Hugo Boss“.

Hugo Boss, skipper Alex Thomson (GBR), kod Kerguelen otočja, preletio ga je helikopter s fregate francuske mornarice, 30. studenoga, 2016 – Foto Marine Nationale / Nefertiti / Vendee Globe

Samozatajnim Francuzima to se ne sviđa pa su ga odavno proglasili neozbiljnom „pravilicom važnicom“. Ta njegova komunikativnost i otvorenost imaju, međutim, velike prednosti u medijskom smislu. Thomson odlično prenosi svoje dojmove s regate, redovito se javlja i šalje fotografije i video-materijale te baš zato ima jednu od najvećih skupina obožavatelja i pratitelja pa je jako važan za regatu i njezin međunarodni dohvat.

Spuštajući se tako niz Atlantik, Alex je jedrio najbrže što može, kako samo on zna, i činilo se da je njegov brod stvarno brži od ostalih. Nisu ga stizali i svoju je prednost pažljivo čuvao. U jednom takvom razdoblju izgledalo ja kao da će srušiti i rekord za najviše prijeđenih milja u 24 sata, ali na žalost, izgleda da je, dok se odmarao, njegov brod udario u nešto i slomio mu peraju. Iako to nije značilo da mora odustati, brod mu je bio ranjen i postavilo se veliko pitanje hoće li moći zadržati vodstvo.

Još jedan poznati jedriličar malo starije generacije Vincent Riou tada je bio na trećemu mjestu, što je za njega bio nevjerojatan pothvat jer tamo na južnom Atlantiku, gdje su vjetrovi konstantni i pušu s boka, brzina jedrilica znači sve, taktika ne igra veliku ulogu, a on je imao najstariji brod i nije imao nove moderne peraje. Upravo su to bili uvjeti u kojima je njegov brod trebao biti sporiji, ali se sijedi Riou nije dao. Na žalost, nakon 15 dana plovidbe i nedaleko od Rta dobre nade Riou je udario kobilicom u nepoznati plutajući objekt i pretrpio veliku štetu na kobilici, što ga je onemogućilo da nastavi s regatom.

Slika sa broda Edmond de Rothschild, 6. prosinca 2016 – Foto Sebastien Josse

Samo tri dana kasnije mladi jedriličar Morgan Lagraviere na brodu „Safran“ imao je težak dan. Autopilot nije nikako dobro radio i imao je nekoliko štraorci kada je usred njegova popodnevnog odmora jedna takva štraorca bila posebno divlja. Primijetio je da mu je kormilo podignuto kao da je u nešto udarilo i nedostajalo je dvije trećine lista kormila. Znao je da to ne može popraviti te je napravio jedinu logičnu stvar – i on je okrenuo prema Cape Townu kao i Vincent Riou.

Nakon prolaska prvog velikog rta i službenog ulaska u Indijski ocean, Armel Le Cleac’h preuzeo je vodstvo. Iako se Thomson odlično borio, brod mu je ipak bio sporiji bez te peraje i sada je znao da će morati čekati neku izvanrednu priliku ili će se vodećem Le Cleac’hu nešto dogoditi, ali više nije mogao obraniti svoje vodstvo. Njih dvojica preplovili su cijeli južni Indijski ocean u paru, razdvojeni samo nekoliko milja. Thomson je odlično jedrio i nevjerojatno je kako je uspio spriječiti Le Cleac’ha da mu ne pobjegne, izabrali su izrazito južnu rutu i jedini koji ih je uspio pratiti – doduše, s nekoliko stotina milja zaostatka – bio je Sebastian Josse na brodu „Edmond de Rothschild“, još jedan slavni i iskusni oceanski jedriličar koji je od starta bio u vodećoj skupini. Na žalost, njegova regata završila je sa strukturalnim problemima oko peraja južno od Australije te je morao okrenuti sjeverno i uputiti se u prvu luku. Uvjeti su, međutim, bili jako teški, vjetar je puhao s 40 čvorova, a valovi su bili čak osam metara visoki. Ipak je uspio okrenuti svoj brod i polako krenuti prema ljepšem vremenu i boljim uvjetima odustavši od regate nakon 28 dana jedrenja.

Sada su treće i četvrto mjesto držali Paul Milhat i Jeremie Beyou, prvi iz novije generacije na novom brodu, i Jeremie, vrlo talentiran i iskusan jedriličar, koji jedri na starijem brodu što ga je unaprijedio da može imati peraje kao i najmoderniji brodovi na regati. Na petome i šestome mjestu bila su dva stara lisca, Jean Pierre Dick na brodu „St Michel – Virbac“ i Jean Le Cam na brodu „Finistere Mer Vent“. Dok su ta četvorica prolazila ispod Australije, vodeći par već je prošao ispod Novog Zelanda. Vodeći su jedrili u potpuno drugačijim meteorološkim uvjetima i na drugom ciklonalnom sistemu.

S druge je strane prognoza bila očajna, naročito za jedriličare na petome i šestome mjestu. Spremala se velika oluja s prognoziranim vjetrom od 60 čvorova. Iskusni Jean Le Cam postavio je brod u zaustavni položaj, dok je Jean Pierre Dick pobjegao sjeverno od Tasmanije na samo nekoliko stotina milja od Sydneyja. Tu je situaciju najbolje iskoristio Yan Elies na brodu „Queguiner – Leucemie Espoir“, koji je na istoj fronti sustigao svoje velike rivale. Također poznati i iskusni, doduše nešto mlađi skiper sada je bio vodeći na brodu s konvencionalnim perajama.

Jean-Pierre Dick (FRA), skipper St-Michel Virbac, u Bass tijesnacu u Tasmaniji, za vrijeme Vendee Globe, 14. prosinca 2016 – Foto Rob Burnett / St-Michel Virbac / Vendee Globe

Vodeći su tada već preplovili pola Tihog oceana i prvi se put razdvojili. Thomson je odlučio pozicionirati se sjeverno od velike ciklone, dok je Le Cleac’h odučio proći južno. Taj potez dao je Le Cleac’hu prvo veliko vodstvo. Kada su se obojica vratila na istu geografsku širinu, Thomson je zaostajao nešto više od 400 nautičkih milja, dok su drugi i treći Beyou i Meilhat, koji su tada jedrili jedan pokraj drugoga, zaostajali više od 1300 milja. Beyou je do tada već pretrpio puno problema, u jednom trenutku mu nije radio nijedan autopilot, pa mu je prestala raditi satelitska antena, tako da je neko vrijeme izgubio svu komunikaciju. Baš kada je uspio popraviti većinu svojih elektroničkih problema, pukla mu je kuka na vrhu glavnog jedra. Morao je stati nasred Tihog oceana i pokušati to popraviti. U tom je trenutku bio siguran da će morati odustati, ali je ipak uspio pronaći rješenje i nastaviti. Nakon više od 500 milja, koje su jedrili gotovo jedan uz drugoga, 20. prosinca Paul Meilhat primijetio je da mu u brod ulazi more. Pokušao je popraviti kvar, ali je nakon nekoliko dana shvatio da mu je puknuo osnovni dio kobilice i da više neće moći nastaviti. Okrenuo se i odustao od regate na Badnjak, a samo nekoliko sati prije toga Armel Le Cleac’h okrenuo je zadnji veliki rt, na putu kući. Nakon rta Horn, ušao je ponovo u Atlantski ocean i krenuo kući s prednosti od gotovo 800 nautičkih milja.

Ono što sada znamo, a tada nismo, jest da je Le Cleac’h imao jedan veliki kvar na Tihom oceanu – pukla mu je kuka koja drži genou, a to je značilo da više nije mogao koristiti to jedro za povratak uz Atlantik, gdje bi mu moglo baš faliti za razliku od jedrenja u Tihom oceanu, koje ide uglavnom niz vjetar. U Atlantiku se treba „penjati“ uz vjetar, za što se, naročito po laganom vjetru, koristi baš genoa. Le Cleac’h je imao Code zero, veće jedro koje je koristio kao zamjenu. Nama je tada izgledalo kao da će biti neuhvatljiv, ali na brodu je atmosfera bila potpuno drugačija. Prognoza je izgledala loše, teško je bilo odabrati pravi put, anticiklona u južnom Atlantiku bila je velika i prepriječila mu se na putu, nije vidio kako će ju zaobići. Armelu je bilo jako teško, osjećao se kao da su se svi okrenuli protiv njega. Puno se dao tijekom plovidbe kroz Južni ocean i sada nije bio siguran hoće li to moći zadržati.

Kada je Alex Thomson dva dana kasnije prolazio rt Horn, pola prednosti već se bilo istopilo. Za razliku od atmosfere na vodećem brodu, Thomson je bio ushićen, situacija je za njega bila puno bolja, gledao je kako jedri Le Cleac’h i birao stalno brži put, samo je čekao njegove greške. Kod ekvatora je prednost pala na samo sto milja i tada je sve postalo potpuno neizvjesno. Iznad Kanarskog otočja stvorila se velika ciklona i bilo je pitanje tko će bolje jedriti u tim uvjetima, ali Thomson je znao da je sustići suparnika jedna stvar, a prestići ga sasvim druga. Trudio se što više odmarati kako bi imao snage za zadnja dva dana, a kada su uvjeti teški, svi znaju da Alex može stiskati papučicu gasa više od mnogih. Tako je i bilo. Thomson je srušio i rekord, jedrio je najbrže do sada, ali lukavi i iskusni Bretanac nije se dao. Na kraju je prešao ciljnu crtu u rekordnom vremenu i napokon osvojio Vendée Globe. Zagrlio je svoju ženu i djecu i otišao pojesti nešto fino. Bio je vrlo emotivan na ulasku u luku, plakao je za vrijeme intervjua.

FArmel Le Cleac’h (FRA), skipper Banque Populaire VIII, pobjednik, 74 dana 3 sati  35 minuta 46 sekundi, u Les Sables d’Olonne, Francuska, 19. siječnja 2017 – Foto Jean Marie Liot / DPPI / Vendee Globe

Farmel Le Cleac’h (FRA), skipper Banque Populaire VIII, pobjednik, 74 dana 3 sati 35 minuta 46 sekundi, u Les Sables d’Olonne, Francuska, 19. siječnja 2017 – Foto Vincent Curutchet / DPPI / Vendee Globe

Alex Thomson sačekao je jutro kako ne bi uplovio usred noći, što je lošije za sponzore, a znao je da pobijediti više ne može.

Vrijeme u kojem je Armel Le Cleac’h odjedrio Vendée Globe je 74 dana 3 sata 35 minuta i 46 sekundi, što je gotovo četiri dana brže od prošlog rekorda. Le Cleac’h je jedrio prosječnom brzinom od 15,43 čvora i na svojem putu oko svijeta prejedrio 27.455 nautičkih milja. Najbrže je jedrio onih istih 24 sata kao i Thomson, kada je prešao 524,11 s prosječnom brzinom od 21,8 čvorova u usporedbi s Thomsonovih 536,81 nm i 22,4 čvora brzine.

Nakon ovog dvojca, kao treći uplovio je Jeremie Beyou, četiri dana kasnije. Prvi je to put da je 40-godišnji Bretonac završio regatu i posebno je sretan što je uspio osvojiti treće mjesto.

Armel Le Cleac’h (FRA), pozdravlja Jeremie Beyou (FRA), skipper Maitre Coq, 3 . mjesto, u Les Sables d’Olonne, Francuska, 23. siječnja 2017 – Foto Vincent Curutchet / DPPI / Vendee Globe

Četvrto, peto i šesto mjesto nikad u povijesti regate nije bilo bliže. Jean Pierre Dick uplovio je četvrti, dok je Yann Elies bio samo šest milja iza njega, a Jean Le Cam sa samo jedan sat zaostatka završio je na šestome mjestu.

Nakon više od 25.000 milja i 80 dana plovidbe samo jedan sat zaostatka gotovo je nemjerljiv. Yann Elies uplovio je kao prvi brod stare generacije, što je mala pobjeda sama po sebi, dok je Jean Pierre Dick bio nezadovoljan svojim pripremama jer nije imao dovoljno vremena upoznati svoj novi brod, to malo optimizacije što mu je nedostajalo čak je i ovom vrlo iskusnom skiperu na kraju značilo zaostatak od gotovo šest dana.

Nemojmo zaboraviti da i dalje – dok su ovi skiperi već navikli na kopno te su nastavili s treninzima i pripremama za ostale regate – velik broj jedriličara jedri na Vendée Globeu. O njihovim ćemo pričama sljedeći put.

O autoru

Marko Knežević

Here is a little something about me.

Ostavite komentar