Ljudi Plovidbe

Thomas Coville ili put oko svijeta za 49 dana

Francuz je srušio svjetski rekord u solo jedrenju oko svijeta na Božić: trebalo mu je 49 dana, tri sata, sedam minuta i 38 sekundi. Što je sve morao učiniti za taj pothvat?

Vijest je brzo obišla planet te su mnogi kolege čestitali poznatom francuskom jedriličaru, svi jako sretni jer znaju što taj rekord znači njemu, ali i što znači za jedrenje.

Thomasu je on poput životnog cilja, godinama se već bori da bi ga dosegao. Njegova upornost i energija koju je unio u projekt poznate su među jedriličarima pa su zato svi uzdahnuli, s oduševljenjem i olakšanjem istodobno. Tko god taj cilj dosegao, zavrijedio ga je. Ipak, Coville ga možda zavrjeđuje malo više od drugih, barem onih koji su ga do sada osvajali.

Nakon što je toliko puta pokušavao i toliko puta bio blizu, poseban je osjećaj napokon uspjeti – sjetimo se samo da je rekord prvi put pokušao srušiti još 2008. Te su godine u otprilike isto vrijeme krenuli on i Francis Joyon. Coville je, na žalost, doživio sudar u južnom oceanu. Budući da je oštetio brod, morao je odustati. Joyon, jedriličar koji je također cijelu karijeru usmjerio prema rušenju istog rekorda, te je godine ostvario svoj san – osvojio ga je, i to s vremenom od nešto više od 57 dana, što se tada smatralo nemogućim, ali je imao puno sreće te je prethodni rekord poboljšao za nevjerojatnih 13 dana. Najbolji dokaz o fantastičnom uspjehu leži u činjenici da se stari rekord držao punih 12 godina.

Training for the maxi tri SODEBO, skipper Thomas Coville, prior to his solo circumnavigation record attempt, off Belle Ile, on october 12, 2016 - Photo Jean-Marie Liot / DPPI / SODEBO

O odnosu Covillea i broda moglo bi se nadugo, ali sve je jasno kad se kaže: Sodebo Ultim nije alat za rekord nego – član obitelji (Photo Jean-Marie Liot / DPPI / SODEBO)

U tih 12 godina Coville je pokušao još pet puta, već u sljedećem pokušaju nakon 2008. došao je vrlo blizu; preživio je gadnu oluju na jugu zemaljske kugle, tamo gdje su oluje posebno nezahvalne, brod mu je umalo poletio od siline vjetra, bio je siguran da će se prevrnuti, ali je nekim čudom ostao okrenut na pravu stranu. Te noći oštetio je klizač glavnog jedra i s tako ranjenim brodom borio se ostati ispred vremena svojeg suparnika, ali ga je na žalost na kraju promašio za samo nekoliko sati. Godine 2011. priča je bila slična – nakon plovidbe oko rta Horn bio je na 800 nautičkih milja zaostatka, ali se borio hrabro cijelim putem sjeverno uz Atlantski ocean, da bi završio u Francuskoj samo nekoliko sati sporiji od Joyona. Tada smo prvi put uživo vidjeli koliko mu sve to znači. Kolabirao je na provi svojeg velikog trimarana s glavom među rukama neutješno plačući.

Tada je shvatio da mora nešto učiniti. Prvo se odmaknuo od životnog cilja te otišao jedriti s francuskim kolegama, s Groupamom na Volvo Ocean Raceu, a ujedno je odlučio da će morati poboljšati svoj brod.

Sodebo Ultim ime je broda na kojem je Coville srušio rekord. Riječ je o brodu uz koji je Coville intimno vezan i s kojim ima gotovo spiritualni odnos, što nije neobično za jedriličare, koji često ne vide svoj brod kao alat nego kao člana obitelji. Kada je prvi put sagrađen, brod je bio namijenjen rušenju rekorda u rukama Oliviera de Kersausona, još jednog pomalo ludog avanturista. Kršten je kao Geronimo po poznatom Indijancu i od tud ta spiritualna konekcija. Kada je brod 2001. porinut u more, Coville je bio dio posade legendarnog francuskog oceanskog jedriličara s kojim je jedrio od svoje 29. godine. Zajedno s De Kersausonom i kasnije s Franckom Cammasom, Coville je skupio golemo iskustvo na velikim trimaranima i jedrenju oko svijeta, bio je i član posade Groupame, koja je osvojila rekord. Kada, dakle, govorimo o iskustvu, Coville ga je imao napretek, uistinu je bio najbolje pripremljen jedriličar za njegovo rušenje.

26 décembre 2016,arrivée à Brest de Thomas Coville sur le trimaran Sodebo Ultim', nouveau recorman autour du monde en solitaire en 49 jours, 3 heures, 7 minutes et 38 secondes pour 28400 miles parcourus à une vitesse moyennede 24,09 noeuds. © Yvan Zedda/Sodebo

26.12.2016,dolazak u Brest, Thomas Coville na trimaranu Sodebo Ultim’, novi rekord solo oko svijeta 49 dana, 3 sata, 7 minuta i 38 sekundi za rutu dugu 28400 NM, odnosno s prosječnom brzinom od 24,09. © Yvan Zedda/Sodebo

Kada je nakon pobjede na Volvo Ocean Raceu ponovo obnovio svoj trimaran Sodebo, malo je ostalo od njegove prijašnje konfiguracije. Geronimo je zapravo bio prvi iz svoje generacije. Dizajnirao ga je sada već jako slavni biro VPLP te ga koristio kao platformu za svoje sljedeće dizajne, koji su svi završili iznimno uspješno rušeći rekorde po cijelome svijetu. Sodebo je tako zavrijedio da se nakon cijelog desetljeća inovacija u dizajnu trimarana vrati svojim kreatorima na temeljiti remont. Danas je originalni brod doslovce samo platforma, sve ostalo promijenjeno je – od oblika trupova do pozicije, jarbola i peraja. Novi Sodebo koristi slične peraje kakve je koristio veliki trimaran Oracle, koji je pobijedio na Americas Cupu, a slične i onima koje imaju skiperi Vendée Globea. Vjerojatno su i pomogle toj ludoj brzini koju je Coville na kraju ostvario.

Kada pogledate taj rekord u brojkama, stvarno je nevjerojatan i koliko god da su brod i skiper bili u najboljoj mogućoj poziciji da ga sruše, vremenski uvjeti bili su jedan od glavnih faktora. Slično kao što se i jedriličarima u Vendée Globeu posrećilo s vremenom, tako se i Coville okoristio Neptunovom darežljivošću. Sjurio se niz Atlantik s vrlo malo zastoja, napravio pojlabandu oko 40. paralele i uspio ostati ispred nadolazeće hladne fronte i prve velike južnooceanske ciklone. Tu su mu kut i jačina vjetra bili idealni, ali i more je bilo pravilno, što je odgovaralo njegovu brodu. Da preplovi Indijski ocean trebalo mu je 8 dana i 12 sati, a za Tihi ocean 8 dana i 18 sati, što je samo nekoliko sati sporije od vremena koje su ostvarili slični brodovi rušeći rekord s kompletnim posadama.

Da bi to postigao, Coville se spustio puno južnije nego što to regatni odbor dopušta skiperima u Vendée Globeu, a na tim ekstremni geografskim širinama uvjeti su bili ekstremni. Ovaj su put on i njegov ruter, meteorolog Jean-Luc Nélias, imali sreće pa su brod uspjeli provući kroz ušicu igle.

„Često smo jedrili s tri krata i malim gannakerom, vjetar je puhao između 30 i 40 čvorova, valovi su bili visoki i do 10 metara. S takvim se uvjetima teško živi, stalno morate raditi. Kada brod jedri tako blizu svojih krajnjih mogućnosti, onda morate stalno raditi male korekture kako bi sve ostalo balansirano. Vrlo često moram mijenjati jedra i nekoliko puta na dan, za što je potrebno puno snage, ali i motivacije.  Nikad ne treba odustati, ja sam se u to sam uvjerio!“ kazao je.

Prema svemu sudeći, ovaj bi rekord trebao trajati dugo, ali u svijetu oceanskog jedrenja ništa nije sigurno pa tako ni ovaj fenomenalni pothvat. Francois Gabart novi je idol francuskih jedriličara. Već se sprema na rušenje ovog rekorda, a u svim drugim oceanskim regatama ove godine pokazao se bržim od Thomasa Covillea pa će biti vrlo zanimljivo pratiti njega i njegov Macif. I on je osvojio gotovo sve što se u ovoj disciplini može osvojiti te možemo očekivati da pomisli kako bi ovaj rekord bio vrhunac njegove karijere. A znamo što se dogodi kada uporni jedriličari odluče nešto ostvariti.

O autoru

Marko Knežević

Here is a little something about me.

Ostavite komentar