Gušti

Crljenak, loza koja je osvojila Ameriku i vratila se doma!

Vinariji Vuina u Kaštel Štafiliću nije samo mjesto gdje se kuša dobra kapljica, nego i svojevrsna vinska riznica crljenka kaštelanskog iliti tribidraga, najvećeg prekomorskog pustolova među hrvatskim vinima

Poći na plovidbu bez vina isto je što i krenuti u plovidbu s poderanim jedrom. Svaki dio naše obale i otoka nudi poseban odabir, a kad ste u okolici Kaštela (bilo da se u akvatorij spuštate avionom na zračnu luku ili ste već u marinama Trogir, Seget ili u „Berketovoj marini“ u Kaštel Gomilici) propust je ne posjetiti ovih dana otvoren novi podrum Vinarije Vuina u Kaštel Štafiliću.

U njemu ne samo da ne nedostaje dobrih vina, nego je priča što ćete je čuti od vlasnika i vinogradara Nevena Vuine toliko zanimljiva da ćete na vijađ obavezno ponijeti koju bocu crljenka kaštelanskog, vina koje je domalo bilo zaboravljeno da bi se prije kojih desetak godina – vratilo kući. Crljenak je otac i majka primitiva i zinfandela, vina koje se toliko udomaćilo u Italiji i Americi da su ga i jedni i drugi umalo proglasili svojim. Kad ono – ishodište mu je Dalmacija!

neven_vuina11-120814

„Čudesni su morski putovi crljenka“, kaže Neven, koji je od oca naslijedio ljubav i tradiciju prema vinogradarstvu i vinarstvu. Jedan je od prvih u tom kraju koji je prodaju vina komercijalizirao te otvorio put i drugim domaćim vinarima. A ono što ga čini posebnim jest da uzgaja isključivo autohtona vina: crljenak, babicu i plavac, sorte kojima je zasadio 1,5 hektara zemljišta na padinama zapadnog dijela Kozjaka.

„Sva ta tri vina su familija, ali svako ima svoju priču. Da netko snima filmove o vinima, kao što se snimaju o ljudima, crljenak bi bio filmska zvijezda. Amerikanci su zinfandel smatrali svojom sortom i 2001. godine htjeli su je zaštititi. Slučaj je htio da je baš te godine DNK-metodom dokazano kako je zinfandel zapravo autohtona hrvatska sorta crljenak kaštelanski. Nakon, naime, dugogodišnjeg istraživanja podrijetla zinfandela, Carole Meredith s američkog sveučilišta u Davisu potvrdila je da je talijanski primitivo genetički istovjetan zinfandelu te da je zinfandelu genetički sličan hrvatski plavac mali. U isto vrijeme i stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu Edi Maletić i Ivan Pejić pokušavali su DNK-metodom dokazati i zaštititi autohtonost plavca malog. Oni su potkraj 2001. godine, nakon obilaska starih dalmatinskih vinograda i prikupljenih više od 150 različitih uzoraka listova loze, pronašli identičan genetski profil – crljenak kaštelanski, i to u vinogradu moga susjeda. Sve skupa nije ostalo par loza“, kaže Neven, dodajući kako je nešto kasnije pronađen isti genetski kod i u lozama kod Omiša, samo što tamo istu lozu zovu tribidrag ili pribidrag.

Na temelju tog naziva Jancis Robinson, svjetski vinski autoritet, u svojoj knjizi „Wine Grapes“ o crljenku /tribidragu odlučila je da ime tribidrag bude nositelj sorte prema „pravu prvenstva“, prema kojemu pobjeđuje ime koje je – najstarije! Dok se prva objava imena primitivo veže uz 1799. godinu, a zinfandel uz 1837. godinu, spomen tribidraga, odnosno crljenka, seže još u 15. stoljeće“, kaže Neven, koji je u skladu s lokalnom tradicijom zadržao ime – crljenak.

Ime tribidrag objašnjava i priču o karakteru loze. Dolazi iz grčkog jezika i znači – rano dozrijevanje. I talijanski naziv za tu sortu došao je iz latinskog jezika (primativus) i znači isto – rano dozrijevanje.

15541982_1796493383936783_1509973478939354242_n

Otkud tribidrag u Americi, govori knjiga „Zinfandel, hrvatsko-američka vinska priča“ dr. Jasenke Piljac iz Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković. Dalmacija, tada provincija Austro-Ugarske, imperijalnoj kolekciji vinove loze u Schönnbrunu donirala je i crljenak kaštelanski. Iz Beča je crljenak otputovao u svijet, a brodom kapetana Fredericha Macondraya stigao i u Ameriku. Vinski arheolozi vratili su ga kući, a Neven Vuina ga je, ovaj put kao hrvatski brand, izveo Amerikancima.

„Prodajem ga u Americi, u Chicagu, u Europi u Danskoj, pa bi sad mijenjanje imena zahtijevalo objašnjavanje za koje obični kupac nema vremena, a eksperti već ionako znaju“, kaže Neven.

On sam zasadio je crljenak 2008. godine (dvije godine nakon pionira povratka tribidraga, pokojnog Zlatana Plenkovića), a od tada je zasadio još jedan vinograd i planira na proljeće još jedan. Ukupna proizvodnja (uključujući i druge sorte – plavac i babić, iznosi 15.000 do 20.000 boca). Zanimljivost je da Vuina u svom vinogradu uz trsove crljenka ima i njegovu braću – zinfandel i primitivo.

12741936_976603535753495_3864983023838600543_n

„Zasadio sam ih u malim količinama radi usporedbe. Teško ih je razlikovati, jedino što sam zamijetio jest da naš crljenak ranije sazrijeva, ali neznatno, tek koji dan prije uvezenih. Berba je od 1. do 10. rujna. Sorta, međutim, jest ista, ali karakter vina nije jer vino svako podneblje oblikuje na svoj način. Naš tribidrag nije slatkast kao kalifornijski zinfandel, nema ni mekoću kao talijanski primitivo. To je vino čistoga dalmatinskoga karaktera“, kaže Vuina, koji je jednako ponosan na još jednu sortu, za koju kaže da je jedini proizvođač na svijetu. Zove se babica ili kaštelanka i vrlo se često, netočno, brka s babićem. Riječ je o sorti potomku plavca malog koja je nekad bila vrlo cijenjena i omiljena u Kaštelima.

„Babica je blago vino s malo alkohola, ali za razliku plavca, koji je s 12 gradi – voda, ona je s tom gradacijom vino. Autohtona je za kaštelansko područje i izvrsna za ljetno doba i riblja jela“, ističe Vuina, dodajući kako, iako je sve veći trend da turisti žele probati baš autohtono vino mjesta u koje su došli, domaći ugostitelji i dalje radije posežu za „sigurnim rješenjima“.

Pod zajedničkim imenom Štafileo, znalci će s užitkom otkrivati pet vina Nevena Vuine: Babicu, Crljenak, Vrhunski Plavac, Kvalitetni Plavac i Opol (rose).

„Vina u restoranu netko treba predstaviti, nije dovoljno samo staviti na stol vinsku listu. Crljenak kaštelanski ili babica strancu ne znače mnogo i teško se odlučuju za njihovu konzumaciju. Tada im, međutim, treba ukazati na to da je u prvom slučaju riječ o ocu zinfandela. A za nešto takvo potreban je angažman i vinara, i ugostitelja, i turističkih djelatnika“, kaže Vuina, dodajući kako se trud ipak isplati jer njegov plavac, plavac barrique, babica i crljenak kaštelanski danas mogu kušati gosti u vinskim barovima u Dalmaciji, Zagrebu, slavonskim gradovima… Što će reći, degustacija je moguća i prije one službene na palubi.

11659354_1639345796303959_6637432276937244533_n

Neven nije zbrinut ni za obiteljsku tradiciju jer njegova starija kći Katarina studira vinarstvo na fakultetu u Poreču i već pomaže u vinogradima i konobi. A veseli ga i inicijativa udruge Tribidrag, koja 27. i 28. travnja 2017. u Splitu organizira međunarodnu konferenciju „Ja sam Tribidrag“, na kojoj će sudjelovati 150 znalaca i zaljubljenika te sorte iz cijelog svijeta.

„Tribidrag se uzgaja po cijelome svijetu, ali je samo jedno ishodište. Bilo bi neodgovorno da to ne iskoristimo“, kaže Fani Prodan, jedna od osnivačica udruge Tribidrag. U to ime možemo samo podignuti čašu u zrak. Za tribidrag iliti crljenak! Kako vam drago.

 

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar