Ljudi Plovidbe

Na Atlantiku sam ću sebi biti barba, mornar, doktor…

Vedran Kabalin u novoj 2017. kreće na plovidbu života: jedrit će Mini Transat u kojem je na moru sam samcat na brodiću od 6,5 metara. Poželimo mu dobro more i vjetar!

Iako na moru nema Nostradamusa, već sada, na izmaku ove stare godine, nećemo pogriješiti ako kažemo da će za Lošinjanina Vedrana Kabalina nova 2017. biti jedriličarska godina života. Sredinom prosinca njegovo ime upisano je na listu starta Mini Transata, jedne od osobito izazovnih plovidbi preko Atlantika. Em je samačka, em je na brodici od 6,5 metara – sam samcat, i to bez ikakve vanjske pomoći. Regata datira još od 1977. godine, kada se na startu našlo 25 jedriličara od kojih ju je završilo 20. Duga je 4100 milja,  održava se svake neparne godine sa startom u Francuskoj, a sastoji se od dviju etapa. Prva je duga 1300 milja i traje od osam do deset dana, a jedri se na relaciji od La Rochelle (Francuska) do Las Palmas (Španjolska), dok druga etapa duga 2800 milja traje od 15 do 20 dana, a jedri se od Las Palmasa do Le Marin, najvećega grada otoka Martinique, francuskog prekomorskog departmana u Malim Antilima. O Vedranovu putu do Mini Transata, o samačkom jedrenju i očekivanjima, razgovarali smo neposredno nakon samačke regate za Svetog Nikolu u Komiži.

Pogled na Palagružu sa ovogodišnje regate za samce, Sv.Nikola

Pogled na Palagružu sa ovogodišnje regate za samce, Sv.Nikola

Vedran je rođen 1981. u Rijeci, a po struci je inženjer brodogradnje, što i nije čudo kad vam odmah na početku razgovora objasni kako je oduvijek zaljubljen u more. Danas je direktor Marine Lošinj, predsjednik JK-a Jugo iz Malog Lošinja, familija s dvoje klinaca…

„Naslijedio sam tu istu ljubav od tate, prve jedriličarske korake napravio sam upravo u kaiću koji je stari opremio jedrom Optimista. Inače, starci su sestru i mene vukli na more već od treće godine. To isto pokušavam i ja sa svojom djecom“, kaže Vedran, koji je počeo jedriti u JK-u Galeb iz Kostrene s naznakom „nikad nešto nabrijano, više rekreativno“.

Skiperažama se počeo baviti s 19 godina. U međuvremenu je jedrio na različitim krstašima, a posebno su ga zanimale dulje, odobalne regate. Prvi je put na Miniju zajedrio 2011. odjedrivši Mini Fastnet sa Slobodanom Velikićem – Dadom i tada se zarazio tim „mini ludilom“, koje zove svojim „mini bugom“.

Sa svojom jedrilicom Eloom očijukao je od kraja 2012., a uspio ju je dovesti u Lošinj tek potkraj 2014. Otad slobodno vrijeme provodi na njoj u pripremi za Mini Transat te posebno pazi da uživa u svakom trenutku tog puta.

dsc_0377

Eloa glisira! tijekom treninga za Minitransat Vedran mora svoj brod gurati do limita

Upravo si završio Sv. Nikolu, kojeg organizira JK Mornar. To jedina naša samačka regata, kako vidiš budućnost tog tipa jedrenja kod nas?

To je, na žalost, jedina short-handed-regata u Hrvatskoj u kojoj mogu sudjelovati jedriličari samci. Samci – malo zvuči čudno. Netko bi pomislio da su to neki ljudi koji bježe od drugih, samotnjaci… Samac na moru nije isto što i samac na kopnu – ovaj morski je sam odlučio biti samac, sam sebi podizati letvice u jedrenju, sam sebi šivati rane i jedra, sam sebi spremati obroke, sam sebi biti društvo u najljepšim, ali i najružnijim trenucima. Samac voli jedriti duge rute, ne voli porte. Ali da ne postanem (pre)patetičan, bolje da se vratim na regatno solo jedrenje. Ono uza sve navedeno ima i komponentu vremena, odnosno rezultata. Hrvatska short-handed i offshore-scena svakako raste, pomalo, ali sigurno. Tako sada na moru u Hrvata možete sresti pet Minija, jedan Figaro i dva Class 40. Ako ta krivulja nastavi rasti, možemo očekivati i pojavljivanje centara za obuku offshore-jedriličara. Možda bih se i ja trebao više potruditi, demistificirati solo jedrenje i prikazati ga onim što zapravo i jest – vrhunski užitak.

U svom poslu, Vedran uistinu uživa, čak i tijekom ponekad napornih transfera osmjeh i dobra volja ga ne napuštaju.

U svom poslu, Vedran uistinu uživa, čak i tijekom ponekad napornih transfera osmjeh i dobra volja ga ne napuštaju.

Tu već moraš uključiti Elou…

Da, prošle sam godine (2015.) prvi put zajedrio na svom Miniju 650, maloj slatkoj jurilici predviđenoj za transatlantska solo jedrenja. Dovezao sam je iz Ancone i nazvao „Eloa“. Uštipnuo sam se, za svaki slučaj, jer sam o tome sanjao zadnje tri godine. Duga je kao i drugi Minići, 6,5 metara, tri metra široka, ima 12,6 metara od vrha jarbola do dna kobilice. Te su vrhunske jedrilice prilagođene solo jedrenju uza svu sigurnosnu opremu. „Eloa“ je sagrađena 2008. prema nacrtima Samuela Manuarda, vrhunskog francuskog jedriličara i brodograditelja, sudionika više regata Mini Transat. Kad sam je nabavio, u glavi sam počeo sam svoj kvalifikacijski ciklus za regatu Mini Transat 2017. – priprema broda, pa 500 milja u dvoje (sa Slobodanom Velikićem) oko Sardinije, pa 1200 milja od Genove do Lošinja solo, pa jesensko-zimske regate u Hrvatskoj, i tako ukrug. Ove sam godine uspješno završio taj kvalifikacijski ciklus odjedrivši još dvije regate na atlantskoj obali Francuske (Trophee MAP – 220 milja solo i Mini Fastnet – 600 milja s Darkom Hajdinjakom) i pronašao svoje mjesto na startnoj listi Mini Transata 2017.

Ideja za ovu životnu avanturu rodila se 2011., kada smo prvi put sudjelovali na regati klase Mini 650 u Francuskoj na atlantskoj obali. To nije samo jedrenje, moraš biti mornar, nutricionist, doktor… I moraju se proći vrlo ozbiljne pripreme. Sretan sam, kvalificirao sam se, ali sretan sam jer sam to uspio napraviti uz stalan posao, obitelj i sve ostale svakodnevne obaveze.

Cijela mlada obitelj Kabalin uživa tijekom ljeta na Eoli

Cijela mlada obitelj Kabalin uživa tijekom ljeta na Eoli

Ta se dimenzija često zaboravlja, što stoji iza Mini Transata?

Taj projekt zahtijeva puno vremena i novca, mojeg i tuđeg. Zatim puno razumijevanja – od obitelji do poslodavca i generalno sve bliže okoline. Iako na Mini Transatu jedri sam jedriličar, on mora imati potporu u cijelom nizu segmenata. U mom su timu savjetnik projekta Šime Stipaničev, meteorologinja Maja Jeromel i trener Darko Hajdinjak. Duga je lista i financijskih partnera – Grad Mali Lošinj, Turistička zajednica Malog Lošinja, Županijska lučka uprava, Diver Lošinj, Adria Medica, Allianz d. d., MCP Boat charter, Tekol Teri, Ind-Eko, Hotel Manora, Damaco d. o. o., Marina Lošinj, Garmožaj d. o. o., Kličković Security… Tehnički partneri su Musto za odjeću i obuću, Ullman Sails za razvoj i izradu te servis jedara i Aspar Rigging, obrt za servis i popravak jarbola, konopa i druge nužne jedriličarske opreme, Gumicentar…

Vidite koliko je to ljudi? Važno je okružiti se ljudima koji tu ideju beskompromisno podržavaju i samim su time voljni pomoći u njezinoj realizaciji. Govorim o realizaciji projekta na ovoj razini, amaterskoj, gdje nemamo profesionalne timove ljudi za pripremu broda i sebe samih, što, naravno, ovisi o financijama. Tako sam (amaterski) i uspio isfinancirati cijelu stvar – prijatelji, partneri, obrti, tvrtke… Kap po kap, mrvica po mrvica – i sada imam brod koji je spreman za regatu te dovoljno vremena da se posvetim svojoj fizičkoj i psihičkoj pripremi za ovaj pothvat. Tu sam opet naišao na razumijevanje i pomoć prijatelja – liječnika, psihoanalitičara i psihologa.

Da bi jedriličar sudjelovao na regati preko Atlantika, mora odraditi kvalifikacijske cikluse koji obuhvaćaju minimalno 1000 milja samostalnog jedrenja ili u dvoje, ali istim brodom kojim planira jedriti i preko Atlantika, te mora odraditi i još 1000 milja neprekidnog jedrenja, ali samostalno. Na regati se spava u intervalima od 20 do 50 minuta, ovisno o uvjetima na moru, tako da je i za to potreban trening. A zašto mi ljudi u tako ludom pothvatu pomažu? Vjerojatno zato što sam i ja njima zanimljiv s tom idejom – projedriti Atlantik u jedrilici od samo 6,5 metara, sam…

Regate su najbolji način vježbanja, potrebno je stalno usavršavati svoje znanje i instinkte

Regate su najbolji način vježbanja, potrebno je stalno usavršavati svoje znanje i instinkte

Možeš li to usporediti s drugim zemljama, gdje je samačko jedrenje znatno razvijenije?

U Francuskoj ili Engleskoj scena solo jedrenja kudikamo je jača pa je i priprema jednostavnija – postoje organizirani centri za treninge na moru, kondicijske pripreme, meteorologiju, prehranu…  Te države, pogotovo Francuska, tretiraju jedrenje kao nacionalni sport. U Douarnenezu, gdje smo jedrili regate iz ciklusa, svakodnevno na moru možete vidjeti 30 do 40 raznih jedrilica – kutera, katamarana, olimpijskih klasa – bez obzira na vremenske uvjete. Usudio bih se čak reći –  što više vjetra, to više jedrilica na moru. Kod nas je situacija malo drugačija, mi smo navikli na ljetne đite i sunčana jedrenja (čast izuzecima). Nekoliko je ljudi takve ideje uspjelo dosad i realizirati – Šime u Mini Transatu 2007., Emil u Figaru, nadam se Dado i ja u Mini Transatu 2017., ali to je (pre)mali broj entuzijasta za državu s tom količinom mora i obale. Ponavljam, ovdje govorim o offshore i solo jedrenju, olimpijsko jedrenje je krenulo u visine, i to sasvim zasluženo.

Kako izgleda plan za Mini Transat?

Naš Mini Transat starta 1. listopada 2017. iz La Rochella, prva etapa je dugačka 1350 nm i vodi nas do Las Palmasa na Gran Canariji. Ta je etapa možda zahtjevnija u fizičkom i jedriličarskom smislu – prelazimo Biskaj, vozimo uz Cap Finisterre i portugalsku obalu, gdje je gust promet trgovačkih brodova. Druga etapa završava u Le Marinu na Martiniqueu i dugačka je 2700 nm, i tu treba zadržati stalni ritam i jedriti konstantno brzo, uz što manje lomova i kvarova. Mini Transat je u Francuskoj top event, možda sam prehrabar ako povučem neke paralele s Vendée Globeom, koji se trenutno jedri, ali puno jedriličara koji jedre Vendée Globe danas, jedrilo je u klasi Mini 650 nekad. Putem Facebooka Vendée Globe prati 300.000 ljudi, svakodnevno se pojavljuju članci u novinama i na internetskim medijima, puno je akcije pa se puno i piše. Uglavnom, Mini Transat je onda vrhunski medijski sportski kolačić, isto sladak, ali malo manji.

Koliko si zadovoljan uvjetima za pripreme?

Uvjeti su na Lošinju fantastični zbog dobrog zimskog juga, koje je simulacija pasata na Atlantiku, te zbog zraka prve kvalitete, ali i borovih šuma idealnih za kondicijske treninge. Tu brusim i osobne motive za ovaj veliki izazov iz kojeg želim maksimalno učiti i kao jedriličar i kao osoba. Mislim da ću kroz tu avanturu upoznati samog sebe. Očekujem da ostanem psihički zdrav te da sve to doživim kao zadovoljstvo, a ne muku. S navigacijom od 1100 milja u 11 dana od Genove do Lošinja, sa strašnim krizama zbog umora i izoliranosti, sebi sam dokazao da to stvarno mogu, ali treba biti uporan i odraditi jaku mentalnu pripremu kako se čovjek ne bi počeo gubiti u svojim mislima i nesvakidašnjim uvjetima.

A što nakon Minija?

Misliš da ću se štufati samovanja? Nakon te velike regate planiram ostati u offshore-jedrenju, s veseljem i iščekivanjem. Do tada možete pratiti kako napredujem na mojem blogu: http://www.adriatic-atlantic.com

O autoru

Marko Knežević

Here is a little something about me.

1 komentar

  • Bravo za autora i bravo za te hrabre ljude.Vedranu ću posebno držati figu,jer ga znam od rođenja…Imao je od koga naslijediti duh i energiju koju ima. Sanja Lovrinović iz Rijeke

Ostavite komentar