Ljudi Zrno soli

‘Otoci su tek dio priče o Hrvatskoj kao brodu koji tone, vrijeme je da ga počnemo isekavat!’

Nakon što je prosvjedima uspio  skinuti Zakon o koncesijama s dnevnog reda saborske sjednice Pokret otoka ide dalje. Jučer su prosvjedovali u Zadru, danas ( četvrtak 29 lipnja) organiziraju u u Zagrebu stručni skup “Zaštita javnih dobara i javnog interesa u sustavu koncesija”. Evo što o razlozima skupa u Zadru  na kojem su se priključili  otočani s Ugljana, Iža, Dugog otoka, Visa i Brača kaže njegova organizatorica Lucija Šalinović. Zašto prosvjeduje, a nije- otočanka?  

„Država nas krade.“

„Treba otić odavde.“

„Je*eš ovakvu državu.“

„Do kad će to ovako više?“

To su česti uzvici i žaljenja hrvatskog naroda. Svakome smeta situacija u državi. Eventualno ćeš ponekad naići na neke ljude koji će nam reći „Ajde, pa ako gledaš Afriku i Albaniju još nam je dobro“. No većina bi se složila u tome da gospodarska situacija u zemlji izgleda kao tonući brod.

Lucija Šalinović

Imamo dosta ljudi koji „žugaju“, priličan broj „keyboard warriorsa“ koji na internetu bez problema mogu izjasniti svoje mišljenje. No kad dođe vrijeme za neku konkretnu stvar? E, tu svi junaci mukom zamukoše. Što se dogodi kad nam je vrijeme da glasamo za neku vlast koja nas nije krala? Naravno da glasamo za ovu provjerenu koja nas upropaštava. Što se dogodi kad se pojedinci odluče pobuniti, napraviti prosvjede, peticije, udruge, pokrete?


„Možeš objesit mačku za rep, neće ti se to ništa prominit, sve je gotovo već.“ Pa naravno da se neće ništa promijenit kad, evo, mislim da nema inertnijeg naroda od nas. U zadnje vrijeme osobito imam dojam da rade sve očitije poteze opresije da vide koliko ćemo ostati mirni dok nas se gazi. Porezi rastu, plaće se smanjuju. Realno, imamo više Hrvata van Hrvatske nego unutar nje. Jedna četvrtina su umirovljenici, a radno sposobni sve više odlaze.

Mi jesmo tonući brod, no čini mi se da otočani bolje od ljudi na kopnu da u tom slučaju treba zakrpati rupe i počet isekavat. Iskreno, umorna sam od riječi koje nemaju pokrića. Ili se jadaj i radi na tome o čemu jadaš ili šuti. Tako sam uzela na sebe, nakon što sam se jadala o naplaćivanju ulaza na plaže, da ću napraviti nešto u vezi toga. I otočani su me preduhitrili. Gledala sam to i neki tračak nade se pojavio unutar mene. Živi su dokaz da se Hrvati još znaju i mogu izboriti sami za sebe.

Kontaktirala sam Pokret otoka u vezi prosvjeda kojeg sam odlučila napraviti u Zadru i odgovor je bio brz. Ne samo da mi je jedna osoba odgovorila, već više pojedinaca unutar pokreta. Prijedlozi, pojašnjenja, linkovi, amandmani, kontakti, problemi unutar članaka u zakonu… Pomoć je spremno stizala u različitim formama.

Neću puno duljit u objašnjenju zakona o koncesijama, zakon i problemi u njemu te prijedlozi otočana se veoma lako mogu naći u više formata.  Važno je znati da ovaj zakon ne utječe samo na pomorsko dobro, nego na vodu, zemljišta, energente, autoceste, naše vrijednosti i našu budućnost. Lokalne zajednice i građani, to jest, oni kojih se te dodjele koncesija najviše tiču, nemaju riječi po tom pitanju. Trenutni prijedlog Zakona ostavlja previše mjesta za njegovu zloupotrebu. Evo jedan primjer. U članku 35. prijedloga Zakona se tvrdi da se na temelju inovativnosti ponude za dodjelu koncesiju, svi ostali uvjeti, čak i novčana ponuda, nisu bitni. Definicije inovativnosti nema, što omogućuje da se svojevoljno i bez nadzora odredi što je inovativno, a što ne. Znači, netko može reći “Ovaj čovjek mi se čini inovativan” i dodijeliti mu koncesionalno dobro. Problem je što novootvorena firma, bez zaposlenih, prihoda ili ikakvih garancija, može dobiti taj natječaj.Ukratko, priča je da zakon omogućava legalnu krađu i rasprodaju naših javnih dobara.

Moj dojam je da je sve što je dobro u Hrvatskoj da je Bogom dano. Imamo veoma malo stanovnika, ali postižemo vrhunske rezultate u sportu, imamo vrhunske rezultate u znanosti naspram loših obrazovnih institucija, imamo prirodnih dobara u količini koju je teško zamisliti u tolikoj maloj državici (more, otoci, jame, špilje, pustinje, brda, planine, ravnice, krš, rijeke,…) i mjesta na kojima se osjećaš, obuzet njihovom ljepotom, kao da si u raju. Zakon o koncesijama na veoma očit način ugrožava ono što ja smatram svojim rajom.

Istina, odaziv građana u Zadru je bio malen, no uz pomoć prijatelja u Zadru i Pokreta otoka smo uspjeli postići da nas mediji zapaze i prošire riječ. Kao što je Maja iz Pokreta rekla, važno je da informiramo i osvješćujemo ljude. Ovim prosvjedom, da smo makar utjecali na nekolicinu pojedinaca, učinili smo veliku stvar. Što se tiče samog mog odnosa sa Pokretom otoka… Nisam otočanka, nikad nisam bila. No, imamo zajednički cilj i slične ideje. Spremna sam im pružiti svu svoju podršku da zajednički isekavamo i krpamo ovaj naš brod koji se zove Hrvatska jer, ponavljam, otočani to najbolje znaju.

 

O autoru

Lucija Šalinović

Ostavite komentar