Zrno soli

Jadran, najvažnije more za opstanak sredozemnih kornjača?

Početkom rujna ove godine službeno je počeo projekt Life Euroturtles, a u proljeće 2017. kreću i prve akcije. Trajat će pet godina, a posebno je važno da u njemu surađujemo s ribarima i nautičarima,  kaže Draško Holcer, voditelj hrvatske ekipe  

Draško Holcer, jedan od naših upornijih i viđenijih sljedbenika Jacquesa Cousteau, ovih se dana zajedno sa svojim europskim kolegama sprema za novi projekt – brigu o europskom dvorištu zajedničkoga Plavog planeta.

Dobroj plavoj priči naziv je Life Euroturtles, a širi joj je opis: zajedničke akcije za poboljšanje statusa zaštite i očuvanja populacije morskih kornjača Unije.

Uz Hrvatsku, u provedbi projekta sudjeluju Italija, Slovenija, Cipar, Grčka i Malta.  Projekt vrijedi 5,1 milijun eura, odnosno 38 milijuna kuna, a bit će sufinanciran sredstvima Europske unije.

Draško Holcer voditelj je hrvatske ekipe, koordinator projekta je Hrvatski prirodoslovni muzej u kojem je zaposlen kao viši kustos, a u priči sudjeluje i Institut Plavi svijet, udruga kojoj je predsjednik.

Draško Holcer

Draško Holcer

Morske kornjače jedne su od najstarijih organizama koji žive na Zemlji. Plivaju oceanima već 150 milijuna godina, još od doba dinosaura. Jedne su od najatraktivnijih, ali i najosjetljivijih morskih kralješnjaka – danas su jedna od najugroženijih skupina životinja. U Europskoj uniji i Hrvatskoj na popisu su strogo zaštićenih i prioritetnih vrsta za zaštitu.

“Kornjače su bitne za ekosustav jer ga, svojim djelovanjem u njemu, održavaju u ravnoteži. Najbolji primjer toga je zelena želva, koja se hrani morskom travom i algama te na taj način omogućava optimalne uvjete na razvitak te bitne ekološke zajednice i svih životinjskih vrsta koje žive u njoj. Nazivamo ih još i ‘krovnim vrstama’ (eng. umbrella species), što znači da njihovom zaštitom štitimo i njihovo stanište, a time i druge vrste koje žive u tom staništu. Morske kornjače tijekom hranjenja na dnu miješaju zemljane i vodene naslage, čime potiču vraćanje nutrijenata iz sedimenta morskog dna u stupac morske vode, čime se ona dodatno obogaćuje. Da nema bioturbacije, istaloženi materijal nestao bi iz morskoga kemijskog sustava”, ističe Draško. Jadran je jedno od ključnih mjesta za njihov opstanak.

“Premda morske kornjače ne prave gnijezda na našim obalama i u Jadranu se ne liježu njihovi mladi, područje sjevernog i srednjeg Jadrana najveće je odrastalište i zimovalište te vrste”, kaže Draško, dodajući kako je priču o morskim kornjačama nemoguće smjestiti u granice samo jednoga mora.

Osmatranje Jadrana iz zraka, godina 2014.

“U Sredozemlju priča počinje na obalama Grčke, Cipra, Italije i Malte, pred čije pješčane plaže dolaze morske kornjače iz cijelog Mediterana. Pred plažama se pare, a onda ženke izlaze na obalu i tamo u pijesku prave gnijezda, dok mužjaci nikad ne izlaze na obalu. To razdoblje traje tri mjeseca, a jedna odrasla ženka taj ciklus obnavlja svakih nekoliko godina. Dio akcije koja se odnosi na spomenute zemlje prije svega će se baviti opserviranjem i zaštitom gnijezda te očuvanjem mladih. Riječ je o tome da su plaže na kojima se kornjače gnijezde zanimljive i ljudima, a mi se kao vrsta vrlo često ponašamo tako da se ne brinemo o drugima kad je naša ugoda posrijedi”, kaže Draško.

U prijevodu to znači da velika buka na plažama plaši kornjače (posebice ljetna nautička vreva, noćni tulumi na plažama). Kornjače na kopno izlaze tijekom noći, što, primjećuje se, sada izbjegavaju. Nadalje, vrlo se često nepažnjom – zabadanjem suncobrana u pijesak ili nekim sličnim aktivnostima – uništavaju jajašca u gnijezdima.

“Kolege iz Grčke i drugih zemalja u zajedničkoj akciji kontrolirat će stanje na plažama, a novost je da će se u tome koristiti i dronovima kako bi iz zraka dobili informacije o onome što se zbiva pred plažama i na temelju toga mogli intervenirati”, objašnjava Draško.

Kako te kornjače dolaze u Jadran i kakvoj su opasnosti tu izložene?

Prikaz kretanja populacije moskih kornjača u Sredozemlju

Prikaz kretanja populacije moskih kornjača u Sredozemlju

“Između lijeganja i dolaska u Jadrana postoji vakuum od nekih pet godina tijekom kojeg zapravo ne znamo što se događa s tek izlegnutim kornjačama. One su male i prehranjuju se želatinoznim morskim životinjama (recimo, meduzama). Do Jadrana stižu kad narastu do nekih 30 centimetara.

Zašto uopće dolaze u Jadran? Jadran je na svom sjeveru plitko more, što im omogućava da lakše rone do dna i tamo pronalaze hranu. Pritom postoje dvije zone Jadrana, tijekom zime one se iz dubine oko Venecije premiještaju prema liniji Istra-Susak-Dugi Otok. Čine to zbog toga jer su hladnokrvne životinje i pomiču se jer traže toplije uvjete”, kaže Draško, koji kao jedan od zadataka ističe – utvrđivanje broja morskih kornjača u Jadranu.

“U dva navrata, 2010. i 2014., mi smo iz zraka radili promatranje morskih sisavaca i tada smo zamijetili i morske kornjače. Na temelju tih procjena držimo da bi se moglo govoriti o nekoliko desetaka tisuća morskih kornjača koje žive u Jadranu. To su spolno zrele kornjače koje svakih nekoliko godina odlaze na parenje pred plaže koje sam spominjao pa se vraćaju. U međuvremenu imamo i podatke i s kornjača koje smo označili satelitskim odašiljačima pa sad znamo njihovo kretanje ne samo u smislu rute, nego i u odnosu na stup vode, odnosno koliko duboko i daleko rone.

Sad želimo utvrditi iz zraka što je moguće točniji broj i ponašanje u vodi i to namjeravamo učiniti u suradnji s talijanskim kolegama, s kojima smo i ranije surađivali. Nemoguće je brinuti se o Jadranu bez međusobne suradnje i koordinacije. Cilj je uspostaviti tzv. zaštitna područja, a u  skladu s obavezama iz EU-ovih dokumenata Natura 2000 surađujemo s Ministarstvom okoliša. Riječ je o ideji zajedničkog ‘vlasništva’ nad populacijom morskih kornjača koje predstavljaju dio europskoga zajedničkog nasljeđa”, kaže Draško, dodajući da problemi na koje kornjače nailaze nisu jednaki na našoj i talijanskoj obali.

glavata-zelva-5a_foto_d-holcer-institutplavisvijet

“Kod Talijana je specifičnost ta da ima puno više kornjača koje su ubijene ili teško ozlijeđene zbog nalijetanja brzih plovila na njih. No to nije zato što su naši susjedi okrutniji od nas, nego zbog činjenice da se kornjače ne zadržavaju oko naših otoka, više su na otvorenome moru, dok se u Italiji više približe obali, koja je manje razvijena. Zajednički su problem mreže stajaćice u koje se kornjače zapetljavaju i praktički se uguše kao. Drugi su koćarice. Zbog toga ćemo u akciji djelovati na dva načina. Prvo, tražit ćemo da se mreže stajaćice označe svjetlosnim oznakama. Drugo je obučiti ribare koji na koćama vrlo često izvuku ošamućene kornjače i tada ih u najboljoj namjeri, u želji da ih spase, bacajući ih natrag u more – ubiju”, objašnjava Draško.

Riječ je o tome da su na palubu izvučene kornjače u stanju šoka, ono što treba napraviti jest ostaviti ih neko vrijeme na brodu i utopliti. Tek kada primijetimo da se životinja oporavlja, možemo je vratiti u more. Tada su u stanju otplivati dalje.

“I nautičari se vrlo često susreću s kornjačama. Valja znati da kornjače u proljeće plutaju na površini jer se – sunčaju. Hladnokrvne su životinje i izlažu svoj oklop suncu. S broda to izgleda kao komad drveta koji pluta. Važno je znati da takva životinja nije bolesna, da je treba ostaviti na miru i eventualno uživati promatrajući je iz za nju sigurne udaljenosti”, ističe Draško.

Ako naiđete na ranjenu ili bolesnu životinju, treba nazvati Službu 112, koja zna što dalje poduzeti, ili se obratiti na telefon Plavog svijeta 051 604 666. U Malom Lošinju pri tom institutu djeluje oporavilište za morske kornjače, drugo na hrvatskoj obali nakon onoga u Puli.

 

 

 

 

 

 

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar