Plovidbe

Kroz fjordove i oblake s pjenušcem na polarnici

U morskom putopisnom serijalu od Švedske do Škotske „Danica“ nastavlja plovidbu sjevernim morima. Ovaj se put njezina posada oduševila norveškim prirodnim ljepotama i pomorskom kulturom

Približavamo se Bergenu. Po veličini drugi grad Norveške i kao i većina ostalih u ovoj maritimnoj zemlji, leži u dva prostrana zaljeva zaštićen velikim otocima prema Atlantiku. Namjeravamo ovdje ostati najmanje tri tjedna i ne možemo odlučiti gdje se vezati. U glavnoj luci Vågenu najbolje je što se tiče komunikacija, razgledavanja grada i praktičnosti, ali tu je relativno skupo i može se ostati samo tjedan dana, jer kao što se vidi na mnogim fotografijama Bergena, ovdje se uobičajeno brodovi vežu jedni za druge, i to po pet, pa i šest u nizu. Osim toga, vez uz obalu sa starim crnim kamionskim gumama nije nam najdraži. Ali ipak, idemo u luku barem na nekoliko dana.

Uplovili smo lako i brzo te došli na vrijeme, što je uvijek dobro u prometnim lukama. Kao i kod nas, najbolje je kada su gotovo svi koji su htjeli otišli, a većina novih još nije došla. Bilo je dosta mjesta za vezanje uz obalu, ali nije nam bilo jasno zašto su neki još vezani za druge i ne žele se vezati uz obalu. Ubrzo ćemo shvatiti da ćemo mi biti ti koji će se otirati o crne gume, a drugi će elegantno biti vezani za nas i preko nas ići na obalu. Možda i nije najbolje da smo došli na vrijeme.

Prate nas iz zraka!

Prate nas iz zraka!

 

 

Za nekoliko ćemo dana vidjeti da nas je netko pri dolasku u Bergen snimao iz zraka. Činilo mi se da smo iznad nas vidjeli motorizirano krilo koje je zvučalo kao leteća kosilica za travu, a sada mi se čini da je to bio ambiciozni amaterski fotograf koji nas je vrlo lijepo snimio. Kasnije nas je vrijedno fotografirao i privezane u luci te sve tri fotografije objavio na web stranici Marine Traffic (mjesto na kojemu možete pratiti sve brodove na svijetu koji plove s AIS-om). Na tom su webu objavljene njegove 44 fotografije raznih brodova. Zahvaljujemo marljivom fotografskom kroničaru, čije ime je Per K. Vistnes, iako nam nije jasno zašto to radi. Ili smo zaboravili da neki ljudi vole činiti zanimljive stvari bez nekog posebnog razloga i koristi.

Dagny privezan u Bergenu

Dagny privezan u Bergenu

Najveća atrakcija Bergena je Bryggen, skupina raznobojnih obnovljenih hanzeatskih kuća koja je na UNESC-ovoj listi svjetske kulturne baštine. I upravo smo se ispred njih vezali te se među njima puno puta i prošetali. I kuće i male ulice napravljene su od drva pa je na žalost jasno zašto je nakon višekratnih požara i ratnih razaranja u cijelom gradu ostalo vrlo malo originalnih građevina. Gotovo sve što smo vidjeli obnovljeno je, ali je dobro napravljeno i vrlo je zanimljivo. Kruzeri koji svaki dan dolaze u Bergen osiguravaju stalan protok gostiju i dobar posao za okolne trgovine.

Kušanje lososa naslijepo

Često smo šetali gradom i prolazili pokraj atraktivne riblje tržnice uvijek pune turista, a možda i nešto lokalnih ljudi. Dimljene ribe, lososa na sve moguće načine, odrezaka od kitova mesa, koje imaju okus govedine, škampa i svih ostalih blagodati mora koliko hoćete, a gotovo ih sve prodaju Španjolci! Norvežani uvoze radnu snagu pa smo sreli i mnogo naših ljudi, od medicinske sestre do prodavača karata za lokalnu žičaru. Napravio sam i mali eksperiment. Od Španjolke sam kupio dvije vrste dimljenog uzgojenog lososa i trećega, koji je bio divlji, ulovljenog udicom i dvostruko skupljeg. Mojih pet sudionika slijepog pokusa kušanja lososa najmanje je bilo oduševljeno onim najskupljim! Cijelim ovim putem impresioniran sam uzgojem lososa pa smo mnogo puta uživali u raznoj dimljenoj ribi koju kupimo kad god se ukaže prilika. Ali prilike su puno bolje u malim gradićima gdje većina kupaca nisu gosti izdaleka s jutrošnjega kruzera.

S brda na oblake

Još od Kornata volimo se penjati na razne uzvisine pa ni ovdje nismo mogli odoljeti. Dvije su žičare u Bergenu, a mi smo se, naravno, popeli onom većom i još smo se 15 minuta pentrali na malo veće brdo odakle je zaista lijep pogled na okolicu Bergena i razvedene zaljeve. U ovom gradu gdje je svaki dan oblačno bio je to hrabar pothvat, ali prošli smo s dobrom vidljivošću i bez kiše.

img_8139

Bergen, panorama s brda

Razmišljali smo o plovidbi na Lofote. Bio bi to lijep put i većinom zaklonjen od teških mora, ali smo na kraju odustali. Previše milja, preduga plovidba za nas dvoje, a treba još doći i do Portsmoutha. Zato smo odlučili da s unucima sjednemo na avion i odemo do Kirkenesa, zadnje norveške luke prije ruskog Murmanska (15 kilometara) i od tamo Hurtigrutenom (brza brodska pruga) plovimo do Trondheima, što je više od pola puta natrag do Bergena. Kirkenes je pravi granični grad s mnogim natpisima na ruskom, autima s ruskom registracijom, s ruskim ribarima koji tu prodaju ribu skuplje nego kod kuće i sa 100.000 ljudi na godinu koji se ukrcavaju ili iskrcavaju s Hurtigrutena.

kirkness-3

Kirkenes

Avion je preletio stotine kilometara preko rijetke šume s jezerima i bez ikakvih znakova ljudske aktivnosti – ni puta, ni staze, ni bilo kakve kućice nismo vidjeli. Valjda smo zbilja na kraju svijeta, ili barem Europe, na Arktičkom moru geografske dužine istočnije od Kaira.

Čudesna obalna pruga

Hurtigruten (ekspresni put) impresivna je norveška brodska kompanija osnovana 1893. kako bi brže povezala mjesta uz norvešku obalu. Ploveći tada još neispitanim morskim putovima, ipak je dramatično ubrzala komunikaciju i, na primjer, dostavu pošte i ostalih potrepština. Zimi, umjesto za pet mjeseci, pošiljke su stizale za tjedan dana. Danas na istoj ruti koja traje 11 dana, Bergen-Kirkenes-Bergen, plovi 11 brodova svih 365 dana u godini. Staju u 34 luke, prevoze lokalne putnike, vozila, robu i u svakoj luci ukrcavaju i iskrcavaju, a početkom 1980-ih postaju sve više turistička atrakcija te grade veće, bolje i komfornije brodove. Luke, ceste i mostovi grade se tako da odgovaraju brodovima koji im život znače. To nisu kruzeri niti će ikad biti, ipak je riječ o radnim brodovima lokalnog stanovništva, a nama kao posjetiteljima to se čini boljim i izvornijim. Sve je odlično organizirano, od kabine, hrane, dnevnih boravaka i salona do jacuzzija na gornjoj palubi (najnoviji brod ima i bazen), a naročita su im specijalnost izleti. U lukama u kojima brod stoji dulje priređuju se svakodnevni ponoćni koncerti u katedralama, vožnje po moru, gledanje ptica ili ribolov. A za dulje izlete putnici se iskrcaju u jednoj luci, odu autobusom do Nordkappa, na primjer, i onda stignu na brod u sljedećem pristaništu. Mi smo tako prošli i propješačili dio Lofota i ukrcali se u sljedećem gradu. Uz to je i sama plovidba veoma atraktivna, nebrojeni otoci i uvale, vrijeme koje je promjenjivo, dugi dani i neobično noćno svjetlo u polarnom krugu.

Kapetani virtuozi

A na prijelazu polarnice otok sa skulpturom uz, naravno, pjenušac na palubi (koji se posebno plaća, ipak je ovo štedljivi planinski narod). Naš se brod zvao Trollfjord po jednom malom fjordu. Kada smo prolazili pokraj tog fjorda, kapetan nas je počastio ulaskom u njega. Fjord je bio jedva desetak metara širi od našeg broda, a na njegovu se dnu mađioničarski okrenuo u malom proširenju. Koliko li su me puta impresionirali norveški moreplovci! Gledao sam pristajanja u svim lukama kroz koje smo prošli i nijednom se nisam prestao diviti tome kako ti kapetani manevriraju brodom, kao da je kaić na vesla.

Uski fjord kroz koji vješti kapetan prolazi kao da vesla kaićem

Uski fjord kroz koji vješti kapetan prolazi kao da vesla kaićem

Tako smo mi Lofote vidjeli iz velikog broda, autobusom i pješice te iako je taj otočni lanac neobičan i lijep, ipak je bilo dobro da se nismo uputili svojim brodom. Vjerojatno bismo morali pomaknuti put za Mediteran još za godinu dana. A sad kad smo odlučili i pošli, već nam se počelo žuriti. Jedino što nam je možda preostalo od Norveške jest da jedne zime odemo Hurtigrutenom pogledati polarnu svjetlost. Ako ne vidimo tu ponekad svojeglavu pojavu, možemo besplatno ponoviti isti put sve dok je ne ugledamo. Kako li ta mala zaboravljena ribarska sela i gradići na dalekom sjeveru Europe izgledaju zimi? Ili bi možda bilo bolje usput otići na Grenland.

I još jedna povoljna „sitnica“, putovanje Hurtigrutenom mnogo je jeftinije zimi! Ali ako je vrijeme loše, zna se dogoditi da ni ti veliki brodovi ne isplovljavaju, čak i danima čekaju povoljnu priliku.

Sljedeći nastavak: Od Bergena do Shetlanda

O autoru

Stevo Knežević

Ostavite komentar