Ljudi

Susreti u portu: Upoznajte barbu Henryka, slobodara i jedriličara koji jednako dobro kroti mora i tvrdoglave režime

Kad sam ga vidio u marini San Lorenzo, kako se teško kreće podupirući se štakama, nisam ni slutio da je ispred mene morski vuk kakav se rijetko sreće. Barba Henryk Widera, Poljak, violinist i jedriličar, plovio je od Baltika do Sredozemlja, krstario Rusijom kroz riječne kanale, a njegov solo koncert nasred pučine odslušala je posada francuske podmornice koja mu je izronila pokraj boka

Ime mu je Henryk Widera, rođen je 1930. godine i svirao je violinu u Scecinskoj operi i predavao na Muzičkoj akademiji u Scecinu do mirovine 1993. godine. Taj 87-godišnji žilavi starac nije supermen, nižeg je rasta, kreće se uz pomoć štapa, što je za očekivati od nekoga njegovih godina.

Kad smo se prvi put sreli na gatu u marini San Lorenzo kod Imperije, dvadesetak kilometara od San Rema, ispred njegove jedrilice, bez namjere da ga uvrijedim, pitao sam ga kako neko njegovih godina i ne baš previše pokretan može sam ići od Baltika do Mediterana u jedrilici od 7,70 metra. Odgovorio mi je: „Znate, ja sam dosta slab na nogama na kopnu, ali sam vrlo moćan u brodu na moru.“ I tu počinje vrlo zanimljiva priča.

Henryk je jedrenje otkrio kao tridesetogodišnjak. Počeo je s malom jedrilicom od četiri metra, kojom je jedrio rijekom i jezerima u okolici Scecina skupljajući znanje i iskustvo potrebno da bi izašao na hladno baltičko more. Odmah je postao ovisnik o jedrenju i sve što je radio bilo je u funkciji nekog njegova budućeg plana da postane vrsni jedriličar, kupi svoju jedrilicu i razbije okove države i sistema u kojem je živio, postane slobodan. Sve je podredio tome – osim vlastita posla, radio je još dva krijući to od obitelji. Podučavao je privatno violinu i skupljao novac, koji će mu poslužiti jednog dana da ostvari svoj san. Vremenom iz rijeke izlazi na more, postaje odvažniji i prvi cilj, naizgled teško ostvariv jer nije imao potrebne dozvole, bio je jedriti oko otoka Rugena, njemačke vojne baze. Tu dolazi do izražaja osobina koja će ga činiti tako posebnim cijeli život.

Odluka o svemu što je u životu želio napraviti nikad nije ovisila o tome je li to dopušteno ili ne, nije priznavao zabrane sve dok ga fizički u tome ne bi spriječili. Na moje pitanje osjeća li se anarhistom, rekao mi je da ne može poštivati nikakva pravila koja ograničavaju slobodu te kako je njegova želja za jedrenjem i otvorenim morem upravo način da živi tu slobodu.

Henyk Widera: Ma kopnu sam slab – na moru moćan

Dakle, naš je Henryk te 1968. godine uspio izbjeći sve patrole i radare i doći do otoka Rugena, ali je ploveći okolo zapeo u mreže ribara, koje iz poštovanja prema njihovu trudu nije želio rasparati, što ga je stajalo uhićenja, na sreću bez većih neugodnosti. Izvukao se s objašnjenjem da je doživio havariju i da ga je struja donijela u do otoka. Proći će, međutim, mnogo godina prije nego što se njegov san počeo ostvarivati.

Godine 1993. Henryk odlazi u mirovinu, kupuje jedrilicu tipa Micro od 5,50 metara, daje joj ime „Piano“ i prvi put odlazi na put od Scecina riječnim kanalima do Sredozemlja, Korzike, Sicilije i Grčke. Nekoliko godina kasnije kupuje brod koji i danas posjeduje, Tango Family od 7,70, kojem daje ime „Gawot“ po baroknom plesu za koji je Bach skladao glazbu i ponovo kanalima dolazi do Sredozemlja, ovaj put do Nice i Španjolske.

Iz godine u godinu stječe sve više samopouzdanja, odlučuje se na put do Sredozemlja preko Kanala, Biskaja i Gibraltara, dobiva priznanja i nagrade kao najbolji jedriličar godine. Ipak, najzanimljivija epizoda događa se 2008. godine kada kapetan Widera odlučuje da će jedrilicom napraviti krug oko Europe tako da će iz Baltika preko Gibraltara i Sredozemnog mora doći do Crnog mora, odakle će Donom i drugim rijekama pokušati ono što velikom Jacquesu Cousteau nije uspjelo – doći brodom od Crnog mora do Baltika. U toj su ga namjeri spriječili ruski birokrati, koji mu zabranjuju plovidbu unutarnjim vodama pozivajući se na zakon iz vremena Staljina. No Henryk nije Cousteau i ne predaje se tako lako – štrajka glađu, piše pisma poljskoj i ruskoj vladi i novinarima te nakon nekog vremena dobiva dozvolu za nastavak puta, ali uz pratnju pilota. Još jednom živi vlastiti san i ne posustaje unatoč zakonima i pravilima koji ga nastoje onemogućiti u njegovim planovima.

Gawot u marini San Lorenzo

Proveli smo nekoliko sati uz ručak i vino, koji su proletjeli kao da govorimo o minutama. Nemoguće je sažeti sve što mu se događalo u životu u par sati ili kartica teksta. Postavio sam mu uobičajeno pitanje: koji su bili najružniji i najljepši trenuci njegovih peregrinacija. Rekao mi je da je najteži svakako bio onaj kad mu se u La Mancheu slomio jarbol na devet bofora i kad su ga spasili helikopterom, a on je prijetio da će se bacati natrag u more ako mu ne spase i brod. Nakon jednog dana oporavka pobjegao je u pidžami iz bolnice i samo zahvaljujući trima ženama koje su ga primile u automobil dok je stopirao, uspio doći do luke u koju su doteglili njegov brod te se nakon svega prepustio suzama osjetivši kolika je u njemu ljubav i zabrinutost za brod.

Najljepši trenutak doživio je dok je na pučini ispred Toulona svirao violinu. U jednom trenutku nešto se počelo gibati ispod površine i izranjati, a on je pomislio da je kit. Bila je to francuska podmornica koja je izronila i otvorila kupolu, a cijela posada izašla van, odslušala solo koncert i gromko na kraju aplaudirala.

Ali morska brazda barbe Henryka još je dublja: njegov dvadesetosmogodišnji sin zajedno s trojicom prijatelja poginuo je jedreći do Korzike, prema kojoj, dok ovo čitate, upravo i sam plovi.

Pitao sam ga još što bi, kad bi mogao birati, izabrao između žene na brodu, još jednog muškarca ili većeg broda. Rekao je – ženu. Veći brod, naime, znači i više posla, a žena je u pravilu mnogo kulturnije i zanimljivije društvo od muškarca, bolja je u kuhinji i u stanju da i od broda napravi dom.

Za kraj sam ga pitao koje su njegove želje, što bi još želio postići u životu, a on mi je rekao dvije stvari: približiti jedrenje drugima i naučiti druge da se bore za vlastitu slobodu, unatoč pravilima i ograničenjima.

Mirno more i dobar vjetar neka te dovedu do Jadrana, Kapetane.

O autoru

Ivica Brkić

Ostavite komentar