Ljudi

Oni su senjsku buru – pospremili u fotoaparat

Nino Salkić i njegovi prijatelji iz senjskih Lovaca na oluje specijalizirali su se za dresiranje bure, vjetra za kojeg su uvjereni da je ne samo meteorološki nego i kuilturloški fenomen njihova grada. Od “goropadnce s Velebita”, uvjereni su, valja učiniti – brend.

To da se bura rađa u Senju, caruje u Bakru, a piruje u Trstu, stara je meteorološka poštapalica, ali možda niste znali da ima i – inverziju. Prema toj varijanti: „U Trstu se bura rodila, u Riki se napuhavala, a u Senju je celu forcu dala“. Ali tu nije kraj senjskom vjetrovitom paradoksu. Ima tomu neko vrijeme, Senj je u svom burovitom dvojstvu dodao još jednu odliku. Postao je i mjesto susreta s jugom.

„Punta Planka, poznata i kao Rt Ploča, bila je neupitna razdjelnica vjetrova na Jadranu. Govorilo se da se točno kod nje na Jadranu dijeli jugo od bure. No prije nekoliko godina bilo je dana kad se ta granica bure i juga pomakla sjevernije i u jednom trenutku nalazila se točno kod Senja. U Senju i dalje prema Kvarneru i Istri puhala je bura, a južnije od Senja puhalo je jugo. Kao i uvijek u takvim prilikama, nalazio sam se na senjskoj rivi i snimio nevjerojatnu fotografiju: sa sjeverne strane mola bjesnila je bura, a svojim tipičnim valovima iz pravca obale, a s njegove južne strane, puhalo je jugo i zapljuskivalo valove kotrljajući ih s pučine“, priča mi to, pokazujući fotografiju „sljubljivanja vjetrova“, Nino Salkić, mladi fotograf, zaljubljenik u divljinu vremena na moru i u gorama i član Crometeo tima. (Brine se Nino i o autohtonim divljim životinjama Velebita, ali to je druga priča.)

U ovoj mu štoriji naša najveća gora služi kao idealna promatračnica Jadrana pa i onda kad na njemu zavlada bura. Zajedno s Dinkom Brozičevićem, Marijem Devčićem, Lucijanom Španićem, Markom Ferom i Karlom Ukovićem sudjelovao je u formiranju senjskog ogranka Hvatača oluja iliti storm chasinga, a baš su se ovih dana za francusku televiziju prisjetili glavnih burovitih avantura. Francuzi nisu prvi otkrili senjsku buru, o njoj su film snimili Japanci.

14368881_636399159853524_476215130166198840_n-copy

Ekipa SCT Senj u društvu svjetski poznatog lovca na oluje Marka Korošeca: Lucijan Španić, Karlo Koki Uković, Marko Korošec, Nino Salkić, Mario Devčić JumpIn, Marko Fero i Dinko Brozičević

„Bilo bi malo nepravedno zbog drugih vjetrova i drugih vremenskih mijena reći da Storm Chasing Team Senj snima samo buru, ali ona je svakako naš najkarakterniji lik. Nagla, silovita, mahnita… Sigurno je bila među prvim našim kadrovima kad smo prije nekoliko godina odlučili fotografirati vremenske pojave i zbivanja na području Senja, ali i šire“, kaže Nino. Grupa ima i Facebook-stranicu na kojoj je teško odabrati samo desetak fotografija, koliko uobičajeno stavimo u galeriju. (Zato slobodno kliknite (https://www.facebook.com/STORM-Chasing-Team-SENJ-346525655507544/?fref=ts) i odaberite za svoj album Best of Bura wind.

img_2936-copy

„Jasno je da se stranici čude kad zapuše, ali nama je bura sastavni dio života u gradu pod Nehajem. Ne spominjem tvrđavu Nehaj bez razloga, jer baš smo tu izmjerili udar bure jači od 200 kilometara na sat“, kaže Nino objašnjavajući kako su lučki lukobran i Nehaj postaje na putu bure, ali da bi ju se bolje upoznalo, treba ju promatrati još dok se sluti: kad se tek formiraju uvjeti za nju.

„Naš izlazak na teren obično je iznenadan, po dogovoru određujemo vrijeme i lokaciju koju ćemo posjetiti. Pakiramo opremu, toplo se odjenemo i izlazimo iz topline doma. Neizostavni dio naše opreme je i anemometar, uređaj za mjerenje brzine vjetra, koji smo zajedno zbog još boljeg bilježenja i dokumentiranja vremena kupili početkom ove godine. Svaki izlazak na snimanje bure prepun je adrenalina, ponekad su ti izlasci i opasni, ali nama se u tim trenucima ne čine takvima… Kolege stormchaseri će razumjeti jer mi uvijek kažemo: ‘Sve za dobru fotku’“, kaže Nino dodajući kako je bura najteža za fotografiranje od svih fenomena. Jak vjetar i morska prašina na ponekim mjestima uvelike smanjuju mogućnost izbora kadrova pa se ponekad odlazi na lokacije koje su zaklonjene od vjetra, ali ipak pružaju dobar pogled na motiv. Pritom nije svaka senjska bura jednaka: velike su razlike u intenzitetu i jačini bure ljeti i zimi.

Senjski stormchaseri najviše vole ciklonalnu („škuru buru“). Ta mračna bura nastaje kada se nad Sredozemnim morem nalazi izraženo polje sniženoga tlaka (ciklona), a nad istočnim dijelom europskoga kontinenta anticiklona. Praćena je oblačnim, kišovitim, čak i snježnim vremenom. Anticiklonalna bura (vedra bura) nastaje kada nad europskim kontinentom postoji jako izražena anticiklona, koja se pruža i do naših krajeva, dok je nad Sredozemljem slabije izražena depresija. Vidljivost za vrijeme i nakon anticiklonalne bure jako je dobra, a vrijeme vedro i suho.

vrijeme-weather-11„Poseban događaj i doživljaj za sve nas bio je onaj u veljači ove godine, kada je naš kolega prilikom mjerenja jačine vjetra u ležećem položaju u naletu vjetra iznenada podignut od tla te odnesen nekoliko metara dalje. Pritom je posebno fascinantno kad djelovanje bure gledate s Velebita s kojeg se otvara pogled na Senjsku buku, jedan od najopakijih burovitih morskih prolaza Jadrana koji ponekad uspoređuju sa Scilom i Haribdom iz antičkih legendi“, kaže Nino.

Među domaćim svijetom znan kao Senjska buka, taj morski prolaz između Krka i Raba kojim su spojeni sjeveroistočni Kvarnerić i Velebitski kanal ušao je u peljare Mletaka i Austro-Ugara: njemački mu je naziv  Zengpass, talijanski Bocca di Segna. U staromu i srednjem vijeku Senjska je buka prije bila glavni plovidbeni put iz otvorenog Jadrana do Senja tada glavne kvarnerske luke. O gustomu pomorskom prometu kroz Senjska vrata govore brojna nalazišta podmorskih amfora i ostaci brodoloma.

Na morskom dnu Senjskih vrata ima i novijih olupina: pod stijenama Prvića leže olupine njemačkih ratnih brodova, pokraj otočića Zecje dvije olupine jugoslavenskih ratnih brodova. O važnosti Senjske buke govore i dva veća svjetionika: na sjeverozapadnom rtu Prvića Austro-Ugarska je sagradila dvokatnu zgradu svjetionika „Stražica“ (danas napuštena, zamijenjen manjim, automatskim). Zapadnije u susjedstvu na Kvarneriću je još i veliki toranj svjetionika na otočiću Galun.

10983416_406327879527321_5712829806141212240_n-copy

Senjska buka nezamisliva je bez svog arhipelaga, a kažu da su najvjetrovitiji olujni otoci na Sredozemlju. Veći otoci su Prvić, Sv. Grgur i Goli otok. Između njih na sjeveroistoku Kvarnerića još su i manji kameniti otočići Galun i Njivica, a na sjeveru Velebitskoga kanala kameni škoji Zecje, Matan, Lisac, Brezonjin, Zaglav, Mićegolo… Sve to senjski hvatači oluja imaju poslikano s velebitskih visina, a neki su o iskustvima s mora slušali su od mještana.

„Puno su nam puta pričali kako su u staro doba ljudi s barkama na vesla znali ići ‘preko’ na otok Krk, pa bi ih bura znala iznenaditi. Tada su se sklanjali u Malu luku na Krku. Neki su znali tamo provesti i nekoliko dana dok se bura ne smiri kako bi se mogli vratiti u Senj. Danas to nije slučaj, postoje detaljnije prognoze i predviđanja vremena, koji uvelike olakšavaju posao ribarima i čuvaju živote. Visinu valova u Vratima teško je ocijeniti, ali oni koji su ih preživjeli kažu da su bili pet metara“, kaže Nino, dodajući kako bi njegova ekipa bila posebno sretna kad bi Senj, kako se svojedobno najavljivalo, dobio svoj muzej bure.

11954780_493482877478487_922633934285815246_n-copy

„Muzej bure zamišljen je kao nova turistička ponuda koja će se osmisliti u suradnji sa stručnjacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, a prostor za njega već je spreman u obnovljenoj kuli Lipica u gradskim zidinama. Osim toga, na točki gdje bura najsnažnije puše, a to je tvrđava Nehaj, postavit će se mjerač bure, a očitavao bi se u samom centru grada kako bismo znali kolika je uistinu njezina snaga u određenom trenutku jer takve podatke zbog položaja meteorološke stanice danas nemamo. Treća faza brendiranja bure bilo bi postavljanje orgulja na buru, ali čini mi se da je to još daleko“, kaže Nino, koji shvaća da turisti baš i nisu oduševljeni burom kad zapuše preko ljeta jer im poremeti planove. Ipak, kad im se kaže da je upravo zbog bure kvaliteta zraka u Senju puno bolja nego u ostalim gradovima i da se zbog nje Senj može pohvaliti kao jedan od najsunčanijih gradova u Hrvatskoj, postaje im jasnije zašto su Senjani toliko vezani uza svoju goropadnicu s Velebita.

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar