Ljudi Plovidbe

„Pred Šibenikom brusit će se budući asovi America‘s Cupa“

European Match Race Tour startat će ove veljače u Šibeniku. O njegovoj organizaciji, match raceu kao najatraktivnijoj disciplini pod jedrima i izgledima hrvatskih skipera govori Teo Piasevoli, jedriličar, trener, valovac i osnivaš Wave sailing centra 

Ono o čemu se neko vrijeme šuškalo, i službeno je potvrđeno u dane pred Božić: Šibeniku je pripala organizacija prve regate unutar European Match Race Toura u veljači 2017., najprestižnijeg natjecanja u dvobojskom jedrenju na Starom kontinentu. Dolazak svjetske jedriličarske elite međunarodno je priznanje šibenskom i hrvatskom jedrenju zahvaljujući uspjesima JK Vala i njegova Wave sailing centra u priređivanju match i fleet regata zadnje dvije godine. Wave je jedini match race centar u nas, a četiri jednaka, privatna broda šibenskih jedriličara zasad su sva domaća flota za tu disciplinu. Za to je najzaslužniji Teo Piasevoli, trener i sportski direktor JK Vala te bivši član match race tima Tomislava Bašića upisanog među prvih deset na svijetu, s kojim je lani pobijedio na svjetskom kupu. Šibenik će tako stati uz bok velikim jedriličarskim centrima, jer se EMRT održava u Tivtu, sicilijanskoj Ragusi, Monaku, Beču, Kopenhagenu te Ploenu u Njemačkoj, s rujanskim finalom u Ravenni.

Tour neće biti samo sportski doživljaj, znači također i promociju Šibenika, grada kao stvorenog za takva natjecanja?

– Ovo je svakako, prava prilika da jedrenje približimo publici. Šibenik je jedinstven s mora, bez premca jedan od najljepših gradova s rivom i tvrđavama kao gledalištem. Mi smo ovdje inicijatori ovakvog toura jer su Amerikanci prešli na katamarane i tip jedrenja u kojem je sofisticirana oprema važnija od znanja i vještine. S druge strane, zbog svoje sportske atraktivnosti natjecanja match race odvijaju se blizu obale i imaju mnoštvo poklonika. Na Bodenskom jezeru u Njemačkoj u to sam se uvjerio na jednom natjecanju koje je pratilo 30 tisuća ljudi u publici. Postavljaju se tribine, publika oduševljeno navija, kao da je nogomet u pitanju!

10389173_398638133657405_1521246341993591855_n

Match race natjecanja odvijaju se blizu obale, a šibenska pruža mogućnost stvaranja idealnog gledališta

Što match race jedrenje čini toliko posebnim? U pitanju su manji, laganiji krstaši?

– Da, do 10 metara dužine. To je vrlo cijenjena disciplina unutar jedrenja čija su pravila u načelu dosta komplicirana. Ovdje, međutim, imate jednog pobjednika, onaj drugi je gubitnik, svatko jedri protiv svakoga i moraš biti najbolji i najspremniji. Za razliku od flotnog jedrenja, ovo je kao ubrzani film, pa match-jedriličari u jednoj regati imaju i do 50 isplovljavanja i nadmetanja, koliko neki drugi naprave na godinu! Prema tom formatu odvija se i prestižni America’s Cup, a Hrvatska je imala ACI-kup 1990-ih, sudjelovalo je deset jednakih brodova i Tomislav Bašić se već tada vinuo među 10 najboljih u svijetu.

Po uzoru na taj ACI-kup, zajedno sa svojim prijateljima iz jedrenja od malih mogu, s kojima sam osnovao Wave sailing centar – Damirom Vukićem, Antunom Ercegovićem i Jakovom Dabovom – oformio sam match race tim. Jedrili smo kao studenti po Europi u njihovim centrima i skupljali bodove. To je sličan koncept kao u tenisu: s rang-ljestvicom i regatama u rasponu od 1 do 5, i kada smo u konkurenciji 1500 posada došli blizu 100. mjesta, shvatili smo da se više ne možemo sami financirati. Napravili smo stanku, ja sam ušao u posadu Tomislava Bašića, osvojili smo svjetski kup, vidio kako to izgleda i onda smo jedan dan sjeli da razmotrimo kako se match race jedrenje može afirmirati u našem kraju. Odlučili smo kupiti svaki svoj brod, dakle četiri jednake, 7,5-metarske jedrilice One design Benetau platu 25 koje smo stavili klubu na raspolaganje i tako je počelo.

Dosta neuobičajen potez. Netko bi na vašem mjestu pokucao na vrata sponzora?

– Pa mi nismo uložili ni u kakve automobile, vozimo stare i obične aute, a bilo nam je dosta kucanja na vrata, moljakanja i uvjeravanja da je match race vrlo važna, upravo superiorna disciplina za razvoj jedrenja. Postao sam pritom profesionalni trener i sportski direktor kluba, znali smo da je gospodarstvo u Šibeniku slabo te smo izradili plan vlastitog ulaganja u jedrilice. Dosad smo organizirali tridesetak regata ranga 3 za državnu ljestvicu, lani i državno prvenstvo, i zasad smo zadovoljni s četiri broda. Mi smo, dakle, jedini centar u Hrvatskoj, a imaju ih Slovenci u Izoli, u Trstu je jedan, također i u crnogorskom Tivtu.

Hoće li se koji šibenski tim natjecati na predstojećem Touru?

– Osam najboljih jedrit će na kraju u Ravenni, mi imamo pravo uputiti dvije pozivnice, no imena se još ne znaju i objavit ćemo ih odmah nakon Nove godine. Mi smo drugi na državnom prvenstvu samo zato da koja medalja ostane Valu i regatavat ćemo u Tivtu, no ja više nemam vremena za jedrenje, ispunio sam svoje ciljeve. Golem je posao organizirati sve to i biti trener. Na putu i natjecanjima s juniorima Vala proveo sam ove godine 80 dana, a gdje su još treninzi… Mladi valovci koji su vrhunski, pridružit će se međutim, matchu. Tri posade današnjih laseraša bit će “top” za godinu dana, a veliko zanimanje za ovo pokazuju Fantela i Stipanović, naši olimpijci. Biti u matchu zapažen znači imati otvorena vrata za kormilara u America’s Cupu, koji se održava svake četiri godine, dakle za profesionalnog jedriličara. Vrijednost jednoga tima identična je onome u Formuli 1, čak mislim da je na zadnjem kupu i premašena. To najbolje govori o statusu vrhunskih match race natjecatelja i mogućnostima koje se pružaju uspješnim jedriličarima žele li se profesionalizirati.

10404231_398638233657395_7934817240719827231_n

Teo Piasevoli bio je član match race tima Tomislava Bašića upisanog među prvih deset na svijetu

Nikako niste mogli uteći zovu mora. Vaša je obitelj naraštajima vezana uz pomorstvo?

Podrijetlom smo iz Salija na Dugome otoku pa je sasvim prirodno. Nono Anđelko radio je u lučkoj kapetaniji, otac Davor također je valovac, bio je i veslač, a u jedrenju je i moj 10 godina mlađi brat Luka. Ja sam se u jedrenje zaljubio nakon Domovinskog rata, kada je klub opet počeo raditi, a školu je u skromnim uvjetima vodio današnji predsjednik Marin Paić, koji, poput mene, želi da se u klubu stvori sustav koji će konstantno stvarati solidne jedriličare, prvake, ali i dobre rekreativce. Zbog te sam njegove potpore i pristao postati profesionalni trener, neka imaju ono što se mojoj generaciji nije moglo pružiti, a prvaci su se neplanski događali, za razliku od drugih sredina koje su odmakle u jedrenju. Danas je u klubu ipak bolje i stalno napredujemo. Završio sam Pomorski fakultet u Rijeci, neko vrijeme jedrio u Kostreni 2002. i 2003., a kada sam napustio laser, školovao sam se skiperažama, radio dosta i u Sloveniji i želio postati profesionalni jedriličar. Nakon diplome radio sam nešto drugo i uhvatila me želja vratiti se u Val, gdje sam bio što god je trebalo, a danas sam, eto, vezan i profesionalno. Mislim da je privilegij živjeti u sredini s jedriličarskim klubom i po meni bi svako ovdašnje dijete, učeći se kulturi mora i plovidbe, trebalo u društvima poput ovoga naučiti temeljne stvari, pa kasnije neka ostane, ako mu se svidi.

602019_118868811642934_1047494776_n

O autoru

Šimun Županović

Ostavite komentar