Ljudi

Poreč: Zlatni Fantela i Marenić predvodit će Hrvatsku u dvoboju katamarana jurilica!

Dan uoči službenog predstavljanja regate World Match Race Tour u kod nas nepoznatoj klasi katamarana M 32, Patrik Damjan, jedan od organizatora, otkriva što znači u Hrvatsku dovesti veliki jedriličarski događaj

Dok se u Šibeniku jedri prva ovogodišnja regata European Match Race Toura, iz Poreča stiže još jedna dobra vijest za ljubitelje dvobojskog jedrenja. Tamo će se u uvali Peškera od 26. do 28. svibnja održati regata World Match Race Tour, i to  za dosad u Hrvatskoj manje poznatu klasu – M 32. Riječ je o katamaranima, a dvoboji u Poreču bit će prvi u nas na toj novoj klasi osmišljenoj kao monoklasa za natjecanje i zabavu. Brodovi su to  koji postižu brzine više od 20 čvorova, one kojima se ponose i vlasnici nekih glisera i motornih jahti.

Dizajneri broda su Göran Marström i Kåre Ljung. Proizvođač je Aston Harald Composite AB. Dužina broda je 9,68 metara, širina 5,54 metra – u baznoj varijanti. Visina jarbola je 16,8 metara i sve to na 510 kilograma težine s četiri ili maksimalno pet članova posade. Rođeno za brzinsku veselicu, pa i ne čudi da treba nositi kacigu kad se jedri na tim brodovima. Kako su, međutim, jurilice na dva trupa stigle do Poreča?

Patrik Damjan i Vedran Sušić, dobitna kombinacija za Poreč

U toj su priči glavni likovi Patrik Damjan i Vedran Sušić, a koliki je posao iza njih, najbolje govori moja reakcija kad mi je prije godinu dana Patrik u jednom porečkom kafiću gotovo šapćući u strogom povjerenju rekao da namjerava Match Race dovesti u Peškeru, koja je svjetsku promociju stekla kao domaćin Swatch Beach Volleyball Major Serie.

„To ti je čista utopija“, rekao sam mu, zaboravljajući da to ne mora uvijek biti i nestvarno. Prije svega, Patrik nije tip koji je jedrenje otkrio jučer, godinama se profesionalno bavi nautikom, jedri i sudjeluje u regatama. Njegov kompić Vedran Sušić ima manje iskustva s brodovima, ali ima s onim bez čega dobrih poslovnih plovidbi nema – uspješan je menadžer. U tom spoju jedriličarske strasti i znanja te poslovnog instinkta i umješnosti začinjenima s puno odvažnosti, optimizma i upornosti složena je priča o porečkom Match Raceu. A sve je počelo – manje-više slučajno.

Vedran se našao na promociji Aston Haralda, velike švedske tvrtke koja je, vjerojatno jer je vlasnik i pasionirani jedriličar, u jednom svojem segmentu krenula u proizvodnju katamarana klase M 32. Da bi se marketinški ojačali i popularizirali, otkupili su licenciju za Match Race. Vedran je na promociji projekta koji pokriva tri kontinenta i u kojem sudjeluju veliki jedriličarski centri poput Miamija i Pertha, a prenosi se u 183 zemalja, čuo kako „nedostaje još jedna lokacija“. Pola u zbilji, pola u šali Vedran je vlasniku dobacio: „Fali vam Hrvatska“. I onda  kroz smiješak dobio odgovor: „Nikad se ne zna“, priča Patrik.

Tu je sve stalo na neko vrijeme, dok u nekom drugom druženju sa švedskim prijateljima Vedran nije ispričao kako u Hrvatskoj ima prijatelja koji se bavi nautikom te da bi mogao organizirati taj događaj. Odgovor je opet bio: „Nikad se ne zna.“

„Vedran me je nazvao i upitao za mišljenje. Naravno, najprije sam mu morao objasniti što je  Match Rase i koliko je to ozbiljna stvar, jer koliko god je genijalac u svom dijelu posla, o jedrenju i događanjima oko njega nije znao puno“, kaže Patrik, koji je tijekom regatavanja stekao dobar krug znanaca iz uskoga organizacijskoga kruga Barcolane. Osim toga, sudjelovao je i u organizaciji RC 44 i Red Bulla.

Porečka uvala Peškera u svibnju će osvanuti u društvu jedriličarskih mega centara kao što su Miami i Perth

„Sve u svemu, nakon Vedranova poziva ono ‘nikad se ne zna’ na objema se stranama pretvorilo u – ‘zašto ne pokušati’. Vrlo brzo uslijedio je poziv u Švedsku, a ono što sam tamo vidio oduševilo me. Od posjeta škveru i proizvodnji katamarana, preko sudjelovanja u školi jedrenja na M 32. Kasnije sam sudjelovao i na regatama te klase. Za mene su to bila potpuno nova jedriličarska iskustva. Koliko god jedrili na monotrupcima, ne pomaže puno kod jedrenja na M 32. Instruktori su zbilja davali sve od sebe, a ono što te obuzme od prve je brzina.  Adrenalin frca na sve strane. Istodobno uz jedrenje, vodili su se pregovori o Poreču kao postaji Match Racea. Iako smo tijekom tih petnaestak dana ušli samo u fazu razgovora kad se otvaraju i konkretni problemi vezani uz organizaciju, financije i slično, nisam baš znao jesmo li što postigli ili će to na kraju biti samo dobro provedena dva tjedna“, prisjeća se Patrik. Bez obzira na švedsku vezu, odluka je ipak bila na Patriku i Vedranu.

„Nešto nas je tjeralo da pokušamo. Izvukli smo iz džepa vlastiti novac i počeli uz pomoć prijatelja raditi projekt za prezentaciju. Sada mi taj prvi nacrt izgleda pomalo smiješan u odnosu na definitivni, ali tako valjda izgleda svaki početak. U toj fazi najvažnija je dobra volja, upornost i želja da se uči“, kaže Patrik. Sljedeća je faza bila – automobilistička.

Fantela i Marenić, zamijenit će u Poreču olimpijsku klasu za jurilice na dva trupa

„S planom Match Racea putovali smo po cijeloj državi. Mislim da ne postoji iole ozbiljnija tvrtka u kojoj nismo bili i predstavili program. Ovakvi događaji ne idu bez sponzora, suorganizatora… Naljubili smo se zatvorenih vrata iako su sastanci bili dogovoreni. Bilo je trenutaka kada smo se ozbiljno bavili mišlju da odustanemo od svega bez obzira što smo u projekt i hodočašćenje po cijeloj Hrvatskoj uložili znatan novac. Vjerojatno bi se to i dogodilo da nismo imali podršku samog WMRT-a, koji nam je bio snažan vjetar u leđa, čak nas je oslobodio dijela plaćanja kotizacija za sudjelovanje u organizaciji Match Racea. Vidio je u nama i našem planu neki potencijal i to nam je puno značilo u trenucima zdvajanja“, pripovijeda Patrik, kojemu je organizacija bila prilika da dodatno propita sve što je o hrvatskom jedrenju dotad znao i mislio.

„Preokret nabolje dogodio se kad smo nakon gotovo godinu dana shvatili da u Hrvatskoj jedrenje nije ono što je u nekim drugim državama. Hrvatska ima vrlo uzak krug zaljubljenika u taj sport i kao takav nije previše zanimljiv sponzorima. Shvatili smo da naš događaj moramo  nadograditi nekim drugim zbivanjima koja bi se trebala događati u dane održavanja regate. Novi program značio je još jedan ‘Tour Croatia’, kucanja na brojna vrata, uvjeravanja, pregovaranja…  Napokon, neki su ljudi počeli shvaćati veličinu i značaj porečkog Match Racea, kockice su se počele slagati. Kad smo osjetili da se pomalo počinje zatvarati financijska konstrukcija, došlo nam je da se uštipnemo kako bismo se uvjerili da ne sanjamo“, smije se Patrik, koji je zajedno s Vedranom tijekom pregovora imao samo jedan fiksni uvjet o kojem se ne pregovara: „Match Race mora se održati u našoj vali, u Poreču u Peškeri!“

„Uloga podrške porečke sportske zajednice tu je bila izuzetno važna. Njezin prvi čovjek Milan Markežić bio nam je velika motivacija, podrška i nezamjenjiva veza s Olimpijskim odborom. Gospodin Zlatko Mateša također je odigrao značajnu ulogu. Ne mogu zaboravit ni predivne dečke, naše zlatne olimpijce Šimu Fantelu i Igora Marenića, koji su nesebično ponudili svaku pomoć. Zahvalni smo i Šveđaninu Robertu, desnoj ruci vlasnika Match Racea, koji je sve vrijeme vjerovao u nas“, govori Patrik, kojemu je dva mjeseca prije početka regate – „dan i dalje malo prekratak“.

„Sad je to posao tehničke prirode. Drago mi je da smo uspjeli, pa smo i pomalo ponosni, ali znamo da još nije kraj. Ne opuštamo se, ne želimo nešto pokvarit na kraju, nakon toliko uloženog truda i živaca, a novac da i ne spominjem. Pripremamo hrvatsku posadu koja će sudjelovati na regati. A tko će u njoj biti: olimpijci Fantela i Marenić, zatim Rajko Kujundžić, a za četvrto mjesto pripetajemo se Igorov brat Darko i ja “, kaže Patrik.

Imamo World Match Racing Tour u Poreču.

Kapa do poda.

 

O autoru

Neven Mijandrušić

Ostavite komentar