Brodovi Ljudi Plovidbe

Poreč: Croatia Match Race, regata u kojoj su pobijedili Francuzi, a slavili Hrvati

‘Bilo je to regatavanje za pamćenje. Naši su dečki odradili lavovski posao i trebaju biti ponosni na sebe – u tako kratko vrijeme ući na prvoj regati u polufinale. Neprocjenjivo.’ Tako u osvrtu post festum World Match Racing Toura, koji je od 26. do 28. svibnja održan u Poreču, piše jedriličar i zaljubljenik u more Neven Mijandrušić.

 

„Teško je objasniti brodove koji s 12 čvorova vjetra razviju brzinu od 26. Sve se toliko brzo događa da vam je sekunda cijela vječnost. Pogreške od jedne sekunde određuju pobjednika. Jedrim već godinama i ne kužim sistem trimanja, ovo je neka drukčija priča.“

Tako u osvrtu post festum World Match Racing Toura, koji je od 26. do 28. svibnja održan u Poreču, piše jedriličar i zaljubljenik u more Neven Mijandrušić.

Hrvatska posada: Šime Fantela, Igor Marenić, Mihovil Fantela, Patrik Damjan i Rajko Kujundžić

Za one kojima treba podsjetnik, World Match Racing Tour postoji od 1999. godine. Sastoji se od više regata koje se jedre na monotrupcima i od 2015. godine na katamaranima M 32. Većinom olimpijski jedriličari natječu se za krunu prvaka u Match Raceu, odnosno posebnoj vrsti jedrenja koja se jedri kao dvoboj, jedan na jedan. Tko pobijedi, odnosi sve bodove, drugog nema. Na kraju serije regata održat će se finale u Maarstrandu u Švedskoj, nakon kojeg će se proglasiti prvak i dodijeliti mu milijun dolara. Pobjednik regate u Poreču je francuska posada Quentina Delapierrea.

Iako su se regate u ovom formatu već više puta održavale u Hrvatskoj i na Jadranu, ove je godine Poreč prvi put bio domaćin regata na vrlo brzim katamaranima M 32.

Iza hrvatske posade i organizacije regate stajao je predani tim zaljubljenika u jedrenje

Dizajneri broda su Göran Marström i Kåre Ljung. Proizvođač je Aston Harald Composite AB. Dužina broda je 9,68 metara, širina 5,54 metra – u baznoj varijanti. Visina jarbola je 16,8 metara i sve to na 510 kilograma težine s četiri ili maksimalno pet članova posade. Rođeno za brzinsku veselicu pa i ne čudi da treba nositi kacigu kad se jedri na tim brodovima.

Jurilice na dva trupa, kako smo to prvi najavili, u Poreč u uvalu Peškera doveli su Patrik Damjan i Vedran Sušić.

Vedran se našao na promociji Aston Haralda, velike švedske tvrtke koja je, vjerojatno jer je vlasnik pasionirani jedriličar, u jednom svojem segmentu krenula u proizvodnju katamarana klase M 32. Da bi se marketinški ojačali i popularizirali, otkupili su licenciju za Match Race. Vedran je na promociji projekta koji pokriva tri kontinenta i u kojem sudjeluju veliki jedriličarski centri poput Miamija i Pertha, a prenosi se u 183 zemlje, čuo kako „nedostaje još jedna lokacija“. Pola u zbilji, pola u šali, vlasniku je dobacio: „Fali vam Hrvatska.“ Ostalo je legenda.

Hrvatska je u Poreču imala svoju posadu. Croatia Match Racing Team predvodili su zlatni olimpijci Šime Fantela i Igor Marenić. Uz njih su još jedrili  Rajko Kujundžić i Mihovil Fantela, koji je zamijenio ranije ozlijeđenog Patrika Damjana.

Jedrenje katamaranom M 32 iziskuje izuzetne fizičke napore – nema milosti. Plov traje između sedam i deset minuta, a koliko je iscrpljujući zaključite sami.

Ostvarili su ulazak u polufinale, a evo što o tom premijernom nastupu kaže Šime Fantela:

„Jako sam ponosan na nas, držali smo se junački, apsolutno smo dominirali cijelim današnjim danom. Jedino što nam nedostaje je više regatarenja u ovoj klasi. Planiramo nastaviti jedriti u M 32“, rekao je Šime, a evo što kaže Neven, čovjek koji je priču o Match Raceu pratio od prvih pregovora do regate:

„Budući da narod koji živi na ovim prostorima nije zadovoljan ničim osim prvog mjesta, moram neke stvari objasniti. Neću govoriti o poretku, to se može pročitati na brdo stranica vezanih uz ovaj događaj, imaju ih čak i tiskovine i raznorazni TV-kanali koji se nisu udostojali jednu takvu manifestaciju objaviti u svojim sportskim vijestima. Neću pričati ni o dnevnom tisku. Da prestanem biti negativan… Stvari stoje ovako: naš tim je na kraju svega bio četvrti, što je super uspjeh s obzirom na to da su dečki prije ove, njima prve regate bili na brodu, kako mi kaže Marinić, pet i pol dana. Učili su iz dana u dan. Nakon prvog dana, u kojem su imali negativan skor, drugi su pretvorili u svoj uspjeh te je skor otišao jako u pozitivu. Malo nas je smutio nagli pad vjetra pa se dio plovova od subote odradio u nedjelju. Dečki su bili fantastični i izborili polufinale, koje je završilo kako je završilo. Ukratko, našim dečkima kapa do poda. M 32 iziskuje izuzetne fizičke napore i sve se događa u jednoj sekundi. Toliko vam treba da dobijete ili izgubite dvoboj – nema milosti. Ljudi jednostavno nakon plova padaju s nogu, a plov traje između sedam i deset minuta.

O samoj regati valja znati da se takva manifestacija ne može održat bez nekog suporta. Kad imate s druge strane proračunate Šveđane, kao nositelje cijele regate koji organiziraju međunarodne suce, onda pred vas stave ozbiljan zadatak organizacije regatnog polja i logistike. Evo, tu nastupamo mi, mogao bih reć’, uvijek kontra. Ono čega su se naši Šveđani najviše bojali funkcioniralo je savršeno i to zahvaljujući regatnom odboru koji je vodio Alen Kustić na startu, Dario Kustić na cilju te Zlatko Jaketić i Refko Ganić na vratima regatnog polja. Bilo bi nepravedno ne naglasiti i njihove ‘posilne’, koji su svi skupa odradili fantastičan posao oko regatnog polja. E sad, da ne hvalimo sami sebe, moram napomenuti da nas je glavni i odgovorni za cijelu regatu toliko nahvalio da nam je bilo neugodno, a nas je onako od sunca spržene na kraju dana samo zanimalo neko hladno piće, da ne kažem pivo.

Priča oko same regate toliko je zamršena da bi o njoj trebalo pisati mjesecima. Događaji koji su meni, osim izbijenog zuba (sve za regatu), ostali najupečatljiviji. Najveći pobjednik i gubitnik ove regate je sigurno Patrik Damjan, kojeg su Šveđani za vrijeme regate postavili za direktora utrke, a istodobno je zbog ozljede na jedrenju u četvrtak morao biti izvan svog tima. Nije lako gledati svoj tim u polufinalu i borbi za treće mjesto i ne moći učiniti ništa. Znam ga otkad je bio tinejdžer i nikad mu oči nisu bile tako suzne. Čvrst je to dečko, ipak nije pustio suzu. Trenutak borbe u glavi kad si istodobno jako ponosan na učinjeno i unutarnje borbe da se moglo više. Bez obzira na sve, na kraju su svi, kad je pao adrenalin, bili presretni.

Svaka manifestacija mora imati i dobrog duha, Katicu za sve. Ovaj put je to bio Neno, zaposlenik našeg Patrika, koji je tijekom regate rješavao svaki problem, vodio računa o svima nama koji smo bili na moru, o našim barkama. Čovjek koji je, što se tiče logistike, odradio golem posao.

A koliko je bilo uspješno?

Hladni su se Šveđani raspametili samom organizacijom i pozicijom održavanja regate. Ponudili su nekim ljudima iz organizacije ugovore za cijeli Mach Tour. Priznanje koje se ne dobiva tek tako. Raspoloženje na samoj regati bilo je fantastično, morski dio regate položio je s čistom peticom. Kao primjer mogu samo navesti izjavu jedne fotoreporterke: ‘Još nije ni završilo, a već jedva čekam kad će početi regata sljedeće godine.’ Bilo je dobro, atraktivno, za pamćenje. Naši su dečki odradili lavovski posao i trebaju biti ponosni na sebe – u tako kratko vrijeme ući na prvoj regati u polufinale. Neprocjenjivo.“

Fotografija Neven Mijandrušić i World Match Race

 

O autoru

Neven Mijandrušić

Ostavite komentar