Gušti Ljudi Plovidbe

Ne znate što je to girl power pod jedrima? Onda morate uspoznati The Sponzoruše!

One nisu jedina ženska posada, nisu ni najuspješnija. Ali upravo ta predanost moru, želja da se plovi iako im je matična luka daleko od mora, ustrajnost da se uči na vlastitim greškama i neodoljiva dobra energija, učinii su ih prvom posadom koju predstavljamo u serijalu pod radnim naslovom: CREW LIST ili po domaći POSADA IZ SNOVA

Kad smo pri put čuli za njih – The Sponzoruše!? – pomislili smo: super ime, sigurno je to novi ženski bend koji će svirati na tulumu nakon regate. Kad smo vidjeli popis njihovih članica, zamislili smo se: po broju su prije simfonijski orkestar nego bend. A kad smo ih vidjeli na djelu, nagađanju nije bilo mjesta – cure su jedriličarke, i to prave. Evo vam priče o The Sponzorušama, ženskoj jedriličarskoj posadi (dakako, ne jedinoj takvoj u nas) čiji su domovi i matična luka daleko od mora – u Samoboru, a sve žive u Zagrebu i skupljaju se svake srijede u kafiću „Face2Face“ na zagrebačkoj Trešnjevci.

Po neumoljivom diktatu abecede, The Sponzoruše su Vlatka Bokulić, Ivana Boroje, Branislava Borovina Bjelan, Sarita Bukovčan, Tanja Dinter Vidaković, Marija Galić Miličić, Jelena Kačić, Gordana Klarić, Željna Labinjan, Enia Labinjan, Helena Lojen Marić, Martina Marinić, Suzan Pavić, Ivana Petrak, Snježana Puškarić, Katarina Radatović Cvitanović, Tamara Radić, Nataša Štefanac, Ivana Štulić, Ivana Šuto. Tanja i Željna su skiperice, Tamara i Sarita glavno jedro, a ostale curke izmjenjuju se na pozicijama i trude se što više naučiti.

Tanja i Željna, dvije skiperice – jedno kormilo

Budući da se razgovor sam od sebe uvijek povede o najaktualnijoj priči, najprije smo porazgovarali o PMS-u, regati štosnoga imena koje nema nikakve veze s mjesečnim tegobama ljepšega spola, nego znači Povijesni mediteranski skup žena. Održava se u povodu Dana žena, iza nje stoji Yachting club Host iz Visa, ove godine skupili su 11 posada, a priču od  početka prati dobar glas.

„Na PMS-u smo pobijedile tri protivnice, ali smo u okršaju s Frapama i Mađaricama (među kojima su tri olimpijske reprezentativke) izvukle kraći kraj. Ovaj smo put naučile kako dići protest, napisati žalbu, popuniti protestni manifest, obraniti se pred sudačkim odborom, nasmijati se i pružiti protivnicama ruku te doživjeti da nas na obali dočekaju s ovacijama. Zapravo, bilo je savršeno“, kaže mi Željna iako nismo sigurni da je to bila baš ona jer kad na jednome mjestu vidite toliko novih lica, teško je kasnije popamtiti što vam je tko rekao.

Za početak, odakle im ime i kad su se okupile?

Ovako opušteno samo je pred trening

„Što se tiče početaka, svaka od nas ima neku svoju priču, od obitelji, učenja u hodu pa do škola jedrenja. Ono što nas posebno veže je velika ljubav i strast prema jedrenju. Inicijatorica i pogon cijele ženske priče, ženske posade, je Željna. Prije dvije godine u klubu (čije smo članice bile tada) krenula je priča da bismo trebali oformiti žensku posadu. Naravno da ženska posada treba sponzore pa je naš Kiki odmah izjavio: ‘Prave ste sponzoruše’“, doznajemo u nekoj vrsti zborskog pjevanja.

Dodatna istraga objašnjava da je prvu regatu sponzorirao Željnin suprug Siniša, Dražen je pridonio s „gajbom“ piva i tako je, kroz šalu, nastala sve ozbiljnija ženska posada The Sponzoruše.

„Danas smo sve verificirane članice HJS-a (a uglavnom i naše bolje polovice) i članice Jedriličarskoga kluba Samobor, koji nas uvažava i podržava – hvala im“, kaže Snježana. Nataša dodaje kako je na prvoj – Samoborskoj regati 2015. godine – bilo najvažnije sudjelovati. Ali cure su kasnije skupljale i odličja. Na Gladuši 2016. bile su druge u grupi, na Komiškoj 2016. prve, na ovogodišnjoj Viškoj bile su odlične, ali – o tom, potom.

Navigacija

Kako treniraju daleko od mora’

„Nije lako organizirati treninge. Zapravo, zadovoljne smo ako uspijemo odraditi tu i tamo neki običan trening, a dva puta na godinu i neku ‘školicu’. Sretne smo što imamo i našeg dragog trenera Željka Juru (nije mu lako s toliko žena). Uglavnom se umjesto treninga trudimo sudjelovati na barem jednoj regati na mjesec. Imamo, naravno, i ‘suhe’ treninge: neke hodaju, neke trče, neke plivaju, neke se znoje u teretani. Tu svakako moramo spomenuti i našeg sponzora, gospodina Gordana Borčila iz Biograda na Moru, koji nam izlazi u susret s posebnim cijenama iznajmljivanja brodova. Uvijek nam kaže – eto, vi cure potegnete iz Zagreba, a ovih ovdje domaćih ni blizu nema…“ pričaju odajući tajne pripreme u inozemstvu za ovogodišnju Uskršnju.

Odradile su, naime, nekoliko treninga na Elanu u Portorožu i nekoliko pripremnih regata (Sv. Valentin, Karnevalska, PMS).

Ovako je počela VIška 2016.

„Budući da je Uskršnja za mnoge regata svih regata, nastupit ćemo u prilično velikom broju pa ćemo jedriti na Saloni 45“, kaže Željna, a onda nakratko razgovor moduliramo prema fenomenološkim pitanjima.

Do jučer su loši moreplovci kao pegulu na moru smatrali cvijeće, kišobran i ženu. Koliko su se one susrele s tim tipom seksizma?

„Kao ni muški kolege, na more ne nosimo ni cvijeće, ni kišobran, ni banane… Dogodilo nam se nekoliko puta da ljudi, kad vide žensku posadu, pitaju gdje nam je skiper, ali moramo priznati kako su nam kolege jedriličari, ali i suci, velika podrška. Imamo dojam da cijene naš trud i pozdravljaju promociju jedrenja u ženskom svijetu“, kaže Sarita, dodajući kako izvan natjecanja često znaju jedriti i u mješovitim posadama, no „girl power“ daje posebnu motivaciju.

„Vrlo smo složne, pojedinačno ulažemo maksimalni trud i moramo priznati, jako nas veseli ostaviti poneku mušku posadu iza sebe. Naročito nam je bilo slatko proći kroz cilj ispred našeg trenera, koji nam je sportski čestitao na dobroj taktici. Ipak, primijeti se razlika između ozračja na brodu s mješovitom posadom i onom ženskom, nekako imamo dojam da smo smirenije. A kako pobjeđujemo muške? Šarmom. Šalimo se, sportski se borimo do zadnjeg trenutka, a ponekad iza sebe ostavljamo posade i u samom cilju, jer se borimo do kraja, kada treba iscijediti onaj zadnji atom snage, kao na prošlogodišnjoj Viškoj regati. Muške posade sportski podnose takve situacije, tu i tamo netko zaprijeti da će pojesti dozvolu ako ga prestignemo… No dečki su vrlo korektni prema nama, ‘daju ruku’ prilikom uplovljavanja i kada postignemo bolji rezultat, ne izostaju čestitke“, kažu Goga i Tanja. Druge cure dodaju kako među curama nema dvojbe da su Frape posebne. Uostalom, ostvaruju svjetske rezultate.

„Ima još djevojaka i žena koje jedre, ali uglavnom u mješovitim posadama. Ono što nas veseli su i strane ženske posade, koje postaju brojnije na regatama u Hrvatskoj. Susrećemo se s posadom Slovakinja na već nekoliko regata. Radimo i na podmlatku, na mladim snagama, i nadamo se kako će se pojaviti još ženskih posada“, kaže Snježana, a onda nam razgovor skreće na priče s ragate.

„Lanjska Viška… Ah, ta nam je epizoda baš trn u oku. Start je bio odličan, držale smo se cijelo vrijeme u prvoj grupi, ali onda nam vrag nije dao mira – mislile smo, možemo mi još bolje, a umjesto toga, same pegule“, priča Željna. Kad su prošle Splitska vrata i dostigle prvu skupinu, shvatile su da ne mogu kratiti glavno jedro jer se konop izvukao i letio za njima. Bio je to žestok plov na 30 čvorova juga i velike valove. Ipak, u samom cilju uspjele su prestići još četiri ili pet brodova. Drugi plov nosio je još veće izazove.

„Drugi start bio je fenomenalan, pramac drito u kursu, kad nakon četiri milje puče genova. Nekako smo je uspjele zarolati i samo na glavno nastavile dalje. Računale smo kako ćemo iza Splitskih vrata dići spinaker. Da ne bi bilo tako jednostavno, naišao je ‘Hektorović’. Pomnim mjerenjem ustanovile smo da nam se kursovi križaju. Tko jači, taj kvači. Na žalost, da ne ugrozim posadu i brod, morala sam odustati od plana.“

Ne manjka, međutim Sponzorušama ni smiješnih i happy end zgoda.

„Na regati Sv. Valentina 2016. u Biogradu na Moru skupilo se nas četiri na brodu i hrabro krenule u regatu. Pred sam start nikako nismo mogle izvući genovu, nisu nam radili instrumenti pa su, važno, Sponzoruše zatražile – odgodu starta i, naravno, pitale koliko ima vjetra… Sve su nam molbe uslišane, ali nam ni to nije pomoglo, nekako nam nije išlo taj dan, na kraju nam je sudac preko radija rekao: ‘Ajmo, cure, sve na desnu stranu!’ Ne moramo reći da nam je i dan-danas taj isti sudac (nećemo ga imenovati, ali on će znati ako čita) najdraža osoba u hrvatskom svijetu jedrenja. I njemu puno hvala na podršci. Uvijek nam je govorio: ‘Cure, nemojte odustati’. I nismo“, jedna je od priča koje smo čuli u tehnici zborskog pjevanja. Druga, koju je ispričala Marija, vezana je uz regatu oko Krka 2016. kad je  jedan od njihovih dečki iz kluba angažirao „profi“ skipera kako Sponzoruše ne bi bile bolje od njegove posade.

„Nismo bile bolje na kraju, ali smo ih tijekom regate prošle nekoliko puta. Ne moramo vam pričati kako nam je bilo drago čuti da je ‘profi’, u dijelu regate u kojem su plovili pokraj nas i u kojem smo digle spinaker, onako, bez greške, cijelo vrijeme govorio: ‘Kako su dobre, odlične su cure’“, priča Marija. Unatoč tolikom adrenalinu, usudili smo se za kraj postaviti i jedno skoro pa banalno pitanje: kako plovite kad se ne regatajete?

„Teški hedonizam… Glazba, papica, pićence, beskrajna zezancija… Kako ono kažu: pomalo…“ bili su neki od odgovora. Ili skraćeno – girl power. Ovaj put na slow motion.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar