Baština Gušti Ljudi Zrno soli

Murter sprema priču o otoku s najljepšim vidikovcima za Kornate

U raznim vremenima Pudarica, Raduč i Gradina bile su strateške točke, važne za obranu. Danas su pozicije koje s pravom zaslužuju naziv – belvedere jer s njih puca pogled koji bi si svaki nautičar morao priuštiti prije nego li se baci Jadranu u zagrljaj: evo prilike da doznate nešto o njima

Dva vidikovca usmjerena prema Žirju, Kornatima i pučini, oba na otoku Murteru, od početka ove godine plijene pažnju javnosti.

Različiti vremenom postanka, veličinom, namjenom i s obzirom na ambicije koje sredine na čijem su području vežu uz njih, ti su vidikovci vrlo slični po vrijednosti koju imaju za Jezerane, u slučaju njihove kamene gomile, promatračnice nazvane Pudarica te Murterine, kada je riječ o brdu Raduč i kompleksu napuštene obalne topovske baterije, kojem žele dati namjenu prezentacijskog središta  Općine Murter Kornati.

Stari i mladi u obnovi Pudarice kao turističke vidilice

Visovi su danas, u prevladavajućoj ekonomiji turizma, belvederi s kojih se pružaju „najljepši pogledi i promatraju fantastična svitanja i sutoni“, no u nesigurnim, opasnim vremenima kakva su obilježila stoljeća bili su strateške točke, važne za obranu ili barem pravodobno uzbunjivanje naroda te da se pred opasnošću utekne u zbjeg.

Zato ne čudi da su deseci dragovoljaca na poziv Ivana Klarina, načelnika Općine Tisno, zasukali rukave i s mašklinima u rukama u tri subote u siječnju prionuli popraviti svoju urušenu Pudaricu, naoko običnu kamenu gromaču ili gomilu stožastoga oblika s nekoliko kruna ili prstenova od nasutoga kamena sivca.

Pogled s Pudarice na najvažniju morsku stratešku točku

U kolektivnom sjećanju i sentimentu Jezerana, kojima je Tisno matična općina, ona je, međutim, bila od životne važnosti. Znamenitost je kojom se diče, a pritom i najveća suhozidna gradnja na Murteru.

S nje bi, naime, davni stražari sela uzbunili narod kada bi se na obzoru pojavili gusari, a danas se njome veru i urušavaju joj suho ziđe turisti ne bi li im se oči i fotoaparati napunili pogledom na more, Žirje, Samogradska vrata i krune Kornata ispod njih.

„Penjali su se na tu gomilu radi nadzora polja nakon seoskih stražara pudari, po kojima nosi naziv, no ipak je prvo bila stražarica“, objašnjava dr. sc. Jadran Kale, etnolog u Muzeju grada Šibenika i predavač na Sveučilištu u Zadru, koji je sudjelovao u obnovi Pudarice, a inače je i među znanstvenicima pionirima kada je riječ o valorizaciji suhozdine gradnje kao nacionalne kulturne i nematerijalne baštine.

„Pudarica u Jezerima zapravo je anomalija, jer je građena kao komunalni objekt i daleko preseže privatnu namjenu. Jer, kada je čovjek sebi podizao umjetnu točku za nadziranje imanja, uvijek je to bilo vezano uz privatnu namjenu, kao na Korčuli, gdje još ima preostalih ‘kućica na vrtuljak’, no sada okruženih borovom šumom“, govori Kale.

Dr sc. Jadran Kale, etnolog s posebnim senzibilizitetom za pučko suhozidno graditeljstvo (snimio Hrvoje Pavić, Rudinapress)

„Što je to, dakle, osim opasnosti da vam netko ne uzme život, zapali kuću i opljačka imovinu, moglo motivirati ljude da radi zajedničke, javne koristi dopreme stotine tona kamenja na okup i od njih nasuho sagrade takav krnji stožac?“ nastavlja i naglašava da je Pudarica podignuta prije 200 godina radi obrane i pravodobnog uzbunjivanja, što se za Napoleonove uprave početkom 19. stoljeća naročito poticalo.

More je, naime, vrvjelo od gusara koje su kontrolirali Englezi iz uporišta na Visu, tako da su otočani i primorci za vrijeme Kontinentalne blokade koju je Napoleon nametnuo Engleskoj duž sredozemnih i jadranskih obala bili izloženi stalnoj pogibelji. Francuzi su zato gradili ceste, a i stara magistrala uz obalu dobrim je svojim dijelom dio te Napoleonove cestovne mreže.

Pudarica u Jezerima smještena je u perspektivi točno prema samogradskim vratima, opisuje Jadran Kale. U odnosu na cjelokupnih 360 stupnjeva, to je nezamjetni dio horizonta, samo 10 stupnjeva, no i uobičajena plovidbena ruta još od antičkih Grka. S Pudarice se vidi Blitvenica i kada se na obzoru pojavi brod u plovidbi prema kopnu, ima vremena za upozorenje da se bliži opasnost.

Turisti se često uspinju na Pudaricu, zato spiralnu stazu valja dobro posložiti i utemeljiti da se ne urušava

Kamena stražarnica malo je pomaknuta prema selu i sakrivena izvan sedla. Možda je, pretpostavlja, to bila protugusarska mjera, da se ne zapazi s mora; svakako, stražarenje se organiziralo kao u Krajini i na otocima još od Mletaka. Bila je to, ističe, služba u spartanskim uvjetima i nema tragova da je Pudarici pristup bio omogućen nekakvim stepenicama.

Budući da su se okolnosti promijenile, na Jezeranima je sada da smisle nekakav sistem pristupa, da se ne urušava penjanjem. Nakon akcija u kojima su sudjelovali i organizirali ih volonteri iz udruga Južnje strane, Dragodid i Argonauta, a priključili su se i Muzej grada Šibenika, Muzej betinske drvene brodogradnje, Pudarica odavno nije bila u boljem stanju.

„Bila stara 200 ili 2000 godina, vrijedan je dio povijesti Jezera i zaslužuje da se sačuva, poveže očišćenim putovima i označi turističkom signalizacijom“, smatra Kale. Pudaricu ne dovodi ni u kakvu vezu s tumulima predhrvatskih Ilira i Liburna, kako ju je u svojoj poznatoj knjizi „Sela šibenskog kotara“ objavljenoj 1931. godine odredio don Krsto Stošić, otac šibenske muzeologije, procijenivši joj starost na 2000 godina. To je govori, vidljivo na prvi pogled, jer se novije povijesne gomile jasno razlikuju od ilirskih tumula i danas se Pudarica može usporediti  sa Čačinom gomilom u Rodinim Stanima na Srimi. Svaki njen dignuti metar je značio da će se brod dolazeći s pučine uočiti malo vremena ranije: do Samogradskih vrata je 11 km, do Blitvenice 17 km i na takvoj udaljenosti već vrijedi biti malo viši da se na moru uoči brod, objašnjava Jadran Kale.

Neusporedivo više posla očekuje Općinu Murter Kornati i udrugu Argonauta kao pokretače građanske inicijative „Otkrijmo Raduč“ da na istoimenom brdu, u kompleksu nekadašnje obalne topovske baterije Kraljevine Jugsolavije, sagrađene 1932. godine sagrade i osmisle zavičajni posjetiteljski centar, a projekt prijave na natječaje za financiranje iz europskih fondova.

S nadmorskom visinom od 128 metara, Raduč je najviša kota na Murteru, odakle se pogled stere na Murtersko more, kornatski arhipelag i cijelu okolicu, sve do Velebita. Sastavni dio baterije je i tunel s obližnjom prirodnom špiljom, čiji su topografski snimak u siječnju izradili šibenski planinari i speleolozi Teo Barišić, Joso Gracin i Mate Protega.

Ostatak bunkera tek je jedna od zanimljivosti koje pruža Raduč, murtersko najviše brdo s kojeg puca pogled na Murtersko more i Kornate

Murterini su na javnoj raspravi i s mogućnošću pismenog dostavljanja svojih prijedloga na adresu općine i udruge Argonauta aktivno sudjelovali u promišljanju buduće namjene ovog njima važnog prostora.

Prema riječima ekonomista Luke Ježine, bivšeg aktivista Argonaute, a danas voditelja Odsjeka za financije i razvoj gospodarstva, artikulirali su se prijedlozi o posjetiteljskom i inovacijskom centru održivog razvoja Murtera široke namjene, od atrakcija poput skywalka, turizma, preko sportsko-rekreacijskih sadržaja do poljoprivrede.

Zajedno s Radučem valorizirali bi i sedam murterskih brežuljaka s različitim temama prezentacije na svakome od njih – od mediteranskih vrtova do ljekovitog bilja, no zasad je još rano govoriti o detaljima, pomalo se ograđuje Ježina.

Nadaju se da će zainteresirati svoga čuvenog sumještanina, arhitekta i akademika Nikolu Bašića da za Raduč izradi idejni projekt, a potom će dalje s aktivnostima za novu namjenu najveće uzvisine na Murteru.

Argonauti namjeravaju pozvati svog sumještanina arhitekstu NIkolu Bašića da svojom vizijom oplemni Raduč (na slici fotosimulacija mogućeg vidikovca u maniri skywalka)

„Prvo treba riješiti imovinsko-pravne odnose s državom, u čijem je Raduč vlasništvu. Uvjereni smo da imamo dobru priču i da ćemo je uspjeti aplicirati na europske fondove za valorizaciju prirodne i kulturne baštine“, kaže.

Dotad, slijedi volonterska akcija čišćenja Raduča, vidikovca na koji gosti Murtera spontano dolaze. Uskoro će informacije o kompleksu s upozorenjima i pravilima ponašanja na Raduču biti istaknute na informativnoj ploči radi sigurnosti posjetitelja i osvještavanju javnosti o potencijalu brda Raduč. S kojeg pucaju vidici, ne topovi.

Još jedna murterska uzvisina, poluotok Gradina, do ljeta će poprimiti čvrste konture arheološko-rekreacijskog perivoja, također s privlačnim vidikovcima usporedivim sa splitskim Marjanom, ako ne i ljepšim, uvjereni su u Općini Murter Kornati.

Tako će antičko arheološko nalazište rimskog Colentuma postati prvorazredna turistička atrakcija, a krajnji je cilj na poluotoku Gradini urediti prvu arheološku plažu u Hrvatskoj, sa šetnicom koja spaja Murter i Betinu, te stazama, nakon što se provedu opsežna arheološka istraživanja.

Luka Ježina na prvoj arheološkoj plaži u Hrvata (snimio Hrvoje Pavić Rudinapress)

Dosad su volonteri kultivirali raslinje i obnovili suhozide, na Colentumu je o trošku Općine uređen prvi vidikovac, postavljene su klupe i drvena ograda, napravljena je šetnica, a do početka turističke sezone uz nju slijede informativne i edukativne ploče te signalizacija za pješake i bicikliste na cijelom poluotoku, također i duž 200 metara plaže. Bit će također opremljena klupama, koševima za otpatke i parkiralištem, u skoroj perspektivi i edukativnom podmorskom stazom, a Ministarstvo kulture financiralo je konzervatorske radove na ostacima antičke vile.

Zamišljeno se ipak neće ostvariti bez novca iz fondova EU-a. Projekt „Arheološko-rekreacijskog parka Colentum“ uskoro će biti dovršen radi prijave na natječaj programa Interreg Europe. Izrađuje se u partnerstvu udruge Argonauta, Razvojne agencije Šibensko-kninske županije i Muzeja grada Šibenika s Općinom Medulin i još dvije talijanske komune. Projektom su predviđena daljnja arheološka istraživanja te sanacija, konzervacija i turistička prezentacija nalazišta, postavljanje solarne rasvjete, vježbačkih sprava, inovativnih informativnih i edukativnih ploča i naposljetku uređenje novih vidikovaca.

Na Raduču se nalazi i podzemne špilja

 

O autoru

Šimun Županović

Ostavite komentar