Gušti Ljudi

Martin Dolenc, naš najbolji kiter: Nema veće slobode od one kad letiš iznad mora!

Prvi put na wind surf je stao s tri godine, dvanaest godina kasnije u kitesurfingu, osvojio je zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu za natjecatelje do 18 godina. Danas je među najboljim svjetskim seniorima. Evo zašto obožava svoju Premanturu, a Bol drži jednim od najboljih kite spotova na svijetu.

Tih dana, dok je jako jugo pralo obale Istre, pred Medulinom jedna šarena krpica nalik na mješavinu spinakera i padobrana prkosila je i valovima i naletima vjetra dižući čas jahača u vis do galebljih perspektiva, čas ga spuštajući opet na kreste valova.

Martin Dolenc

„To vam je naš Martin. Čudo od djeteta, kažu  da je prije prosurfao nego li prohodao“, govori jedan od znatiželjnika s obale. Kojih pola sata kasnije „čudo o djeteta“ Martin Dolenc izlazi na obalu, smiruje dah, skida opremu, slaže zmaja i usput priča:

„Kite  ste samo vi, more i vjetar, vi odlučujete o tome hoćete li ići brzo, sporo, hoćete li letjeti visoko ili samo laganini kruzati. Čista sloboda!“ priča kao da ono što smo malo prije vidjeli i nije bog zna što. Njemu, koji je prve korake na surf učinio s tri godine, i nije, jer iako su se zmajevi koristili za vuču brodova i tereta još od 12. stoljeća, povijest kitesurfinga započela je potkraj 20. stoljeća, koju godinu prije nego li je Martin u Splitu došao na svijet. Njegovi su tada živjeli na Bolu, gdje je priča sa novim jahačima vjetra i počela.

U to doba kitesurfing (kite surfing, kite-zmaj) bio je novi ekstremni vodeni sport u kojem jedriličar upravlja zmajem koji mu služi kao jedro kako bi uz pomoć snage vjetra glisirao na dasci. Izum danas najčešće korištenog tipa zmaja za kitesurfing (tzv. tuba) pripisuje se dvojici Francuza, braći Legaignoux.

Johnny i Martin Dolenc , svjetsko zlato

Petnaest godina kasnije Martin je dokazao je da  spreman za velike stvari u kitesurfingu, osvojivši zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu za natjecatelje do 18 godina. Otad je nastupio na mnogim europskim i svjetskim prestižnim natjecanjima u disciplini formula, u kojima se nerijetko pozicionirao na postolja (ukupno je osvojio 10 medalja na europskim i svjetskim prvenstvima u kategorijama U18 i U 21). Postane li kitesurfing doista olimpijski sport u 2020. godini kako se priča, sva je prilika da bi Hrvatska mogla imati svojega favorita za medalju, jer je Martin danas visoko rangirani senior na svjetskoj sailing-ljestvici.

„Kad vam je otac Johnny Dolenc, legenda windsurfinga, a more vam je prvo igralište, onda baš i nije čudno da stanete na windsurf s tri godine. Razlika između windsurfa i kitesurfa nije velika: windsurf je fizički nešto teži, s windsurfom nema šanse da dobijete isti osjećaj kao da vozite kite, dok s određenom kite-opremom možete dobiti gotovo isti osjećaj kao da vozite windsurf. Moji kite-počeci dogodili su se malo kasnije, nešto prije nove godine 2008. u Egiptu. Tada me tata prvi put zakvačio na kite i ja sam počeo nekontrolirano letjeti po zraku, a on me držao da ne odletim. Da priča nije baš jednostavna, pokazuje to što se moja prva samostalna vožnja zbila tek na ljeto 2009. godine, ali  već sam 2010. sâm odvozio svoj prvi natjecateljski plov. Treniranjem, jer ono prije bila je samo zabava, na race-dasci počeo sam 2012. godine uoči svjetskog prvenstva u Italiji. Nakon tog prvenstva slijedilo je moje prvo državno, koje sam osvojio i koje me motiviralo da postanem najbolji u svijetu“, priča Martin, tumačeći ukratko osnove jedrenja zmajem.

 

Skokovi su posebno atraktivni,  prosječni kiter ide i do 10-12 metara

Kit-jedriličar ima kontrolnu polugu (bar), koja je spojena sa zmajem preko sustava konopaca, koji su najčešće dugački 20 do 25 metara. Osim što se kontrolama zmaj može usmjeravati lijevo i desno i time regulirati smjer kretanja, većina zmajeva koji se koriste u kitesurfingu ima i tzv. funkciju depower kojom vozač približavanjem i udaljavanjem kontrolne poluge od sebe utječe na nagib zmaja u odnosu na vjetar, a time i razinu vučne sile koju zmaj generira. A zmaj? Površine variraju. Najčešće veličine su 10 do 12 četvornih metara iako može biti i manji, od pet do dva i veći, od 20 kvadrata. Pričvršćen je za vozača preko trapeza koji se najčešće nosi oko struka i na sebi ima kuku koja se spaja s tzv. chicken loopom. Kad ih se gleda kako se uzdižu, neki kažu i dvadesetak metara nad morem, izgleda poprilično ekstremno? Gdje je granica letova?

„Ne mislim da je kite-priča za ekstremiste i smatram da je kite s današnjom opremom jedan od najsigurnijih sportova koji vam, ako to tražite, može nabiti adrenalin na maksimum. Sa zmajem imate onoliko slobode koliko i čvorova vjetra. E sad, let 20 metara iznad vode jako je teško ostvariti. Prosječni kiter obično ne skoči više od 12 metara. Ja sam jednom imao priliku letjeti više od 15 metara, kada je puhala vrlo jaka bura u Ližnjanu. Taj osjećaj letenja visoko nešto je za što težim svaki dan, to je spoj slobode, mira i potpunog adrenalina. Od tog dana jedva čekam da ponovo dobijem priliku da letim toliko visoko“, priča dodajući kako to objašnjava i sve veću popularnost kitera na Jadranu i otvaranje kite škola.

„Neke su dobre, a u nekima vam samo uzimaju novac bez protuusluge. No, instruktori su nam jako na glasu, postoji čak jedna mala ‘kolonija hrvatskih kite instruktora’ na Cabo Verdeu u Africi“, kaže.

Što je presudno za dobar kite-spot i kako Jadran prolazi u odnosu na druga mora?

„Gotovo svugdje gdje ima puno mjesta bez stabla ili ikakvih visokih ili neravnih objekta uz more i gdje puše, tamo je kite-spot. Takvih mjesta u Hrvatskoj nažalost nema previše. Moji najdraži spotovi su Premantura za jugo, Ližnjan za buru, a Bol mi je najbolji i najdraži spot na cijelom svijetu, a ne bi se baš moglo reći da ih nisam obišao. Na Bolu svaki dan puše jak i konstantan maestral, a ako nema njega, onda mogu uloviti barem sat vremena juga ujutro. Bitno je samo da ne puše bura. No i tada ima rješenje – prebacimo se na sjevernu stranu, u Povlja. Dakle, Brač bi svakako mogao konkurirati za moj spot No.1.

 

Jedriličari su uvijek bili poznati po dobrim druženjima. Vlada li među kiterima ista atmosfera? Koja je ekipa s Jadrana, a  kako to izgleda po svijetu? Koja su tamo Martinova omiljena mjesta?

„Mojih vršnjaka u Hrvatskoj među kiterima još nema, a u svijetu ih ima puno i obično tu bude dosta zabavnog druženja, ali – samo na zadnji dan regate. Najdraža mjesta nakon Bola su mi, naravno, u Australiji Perth i Melbourne, a nakon toga Meksiko i Egipat zbog dobre i obilne hrane. A Karibi su odlični i zbog svoje atmosfere i zbog toga što puše doslovce 24 sata na dan“, priča, dok za sutra dan gleda prognozu.

„Danas treniram u prosjeku jedan i pol do tri sata na dan, svaki dan. Koji put tu ubacim još neko trčanje ili bicikl, ali to je više za dane kad nema vjetra. Ali to se, kao što vidite, nasreću sutra neće dogoditi.“

Prevedeno, možete biti sigurni da Martin sigurno ne spada u one kojima se smrači kad čuju stih ‘okrenit će na jugo ovi dan’. A ni neki drugi vjetar.

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar