Brodovi Gušti Ljudi

Izložba „Rađanje broda“ inicijacija je u misterij brodogradnje

Fotografirati brod zahtijeva puno više od oštra oka i mirne ruke, ali snimati stvaranje broda traži još više: to je gotovo religiozno svjedočenje čudu što se obnavlja svaki put kad meštar kalafat kroz susret kobilice i rebara spoji matematiku i mistiku u čaroliju broda. Nenad Šaljić u hvatanju tog trenutka je virtuoz

„Apsolutno čista poezija! Ono, smrzneš se i zanijemiš, obratiš se autoru, predstaviš se i počneš zamuckivati komplimente koji istog trena krenu odzvanjati banalnošću među svim tim strofama čiste ljepote. Jedva čekam ponedjeljak, da to sve još jednom pogledam bez gužve. U utorak ću si uzeti pauzu, pa u srijedu nanovo. Svima koji su u Splitu sljedećih dvadesetak dana, najtoplije preporučujem dvadesetak minuta osmjehivanja pred esencijom ljepote“, tako na svom FB-profilu o „Rađanju broda“ foto-umjetnika Nenada Šaljića, prvoj novogodišnjoj izložbi nadaleko znanog Fotokluba Split, piše Renato Baretić, naturalizirani Splićanin i davni polaznik ACI-jeve škole jedrenja, što će reći da mu ljubav prema brodovima na vjetar nije samo posljedica dokazanog estetskog nego i u praksi iskušanog morskoga nagnuća.

 

nenad-saljic-by-tajana-cb300x300

Nenad Šaljić

Šteta bi bilo da samo Barni „umre noćas od ljepote“, jer fotografije gradnje broda što ih je Šaljić prije desetak godina ovjekovječio, a na prvi dan 2017. i pogledu javnosti prvi put izložio, ulaze u sam vrh svjetske maritivne fotografije. Na našim stranicama vodimo vas u virtualni obilazak izložbe koja će u Marmontovoj biti otvorena do 25. siječnja, a ovaj tekst valja shvatiti samo kao peljarski uvod za ono što je njegov autor doživio kao inicijaciju u čudo brodogradnje u drvu.

Nenad Šaljić po rođenju je Sinjanin, po ranom odrastanju Šibenčanin, a po životu Splićanin. Prije nego li je postao meštar fotograf, doktorirao je ekonomiju i 18 godina odradio među poslovnjacima, dok se prije desetak godina nije odlučio posvetiti svojim umjetničkim projektima. „Rađanje broda“ njegov je prvi fotografski projekt nakon dugogodišnje stanke, koji je prije nego što je postao izložba, bio – knjiga. Evo kako Nenad objašnjava taj paradoks.

030_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

„Fotografije koje sam snimio priredio sam kao digitalnu knjigu i poslao na međunarodne natječaje. S tim sam projektom dobio nagradu za knjigu u nastajanju na New York Photo Festivalu 2012. godine, a 2013. prvu nagradu za knjigu u dvije kategorije na IPA/Lucie Awards u Los Angelesu te prvu nagradu za publikaciju na Photodays u Rovinju i nagradu za osobni projekt na PDN-u Photo Annual 2013. u New Yorku. U međuvremenu, odlučio sam da digitalnu knjigu stvarno i tiskam, što sam i učinio, pa će ‘Rađanje broda’ 10. siječnja u Fotoklubu biti promovirano i kao fotomonografija“, kaže Nenad, koji trenutno radi na dvama projektima: „Petrified“ i „Naked Mountains“, a 2015. godine završio je sedmogodišnji projekt objavom knjige „Matterhorn: Portrait of a Mountain“, koja je višestruko nagrađivana, a fotografije su izlagane na brojnim međunarodnim izložbama i uključene su u razne međunarodne kolekcije. Njegovu fotografiju Matterhorna odabrala je poznata svjetska modna marka Louis Vuitton kao pozadinu za modnu reviju muške kolekcije. Fotografije iz projekta „Petrified“ bile su inspiracijom za kolekciju modne marke Saxony u Australiji. Šaljića zastupaju dvije švicarske galerije: Galerie Rigassi by SOON iz Berna i Kunsträume iz Zermatta.

012_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

Priču o „Rađanju broda“ Nenad započinje kao bajku:

„Jednom davno moj dobri prijatelj Igor Ilić odlučio je sagraditi drvenu jedrilicu. Tri godine trebalo mu je samo da izradi dijelove za trup, u maloj garaži veličine 6×3 metara. Tada nitko nije vjerovao da  će vidjeti gotov brod, no sve se promijenilo u listopadu 2007., kad je sastavio brodski kostur u ružnom i hladnom hangaru naše mjesne marine“, prisjeća se Nenad i dodaje:

„U tom me trenutku potpuno zarobila ljepota brodskoga kostura pa sam provodio sate puzeći i provlačeći se kroz drvena rebra zajedno sa svojim prijateljem, brodograditeljem, ali i sve brojnijim posjetiteljima.“

014_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

Prema njegovim riječima, ružni od bloketa skockani hangar postavljenjem kobilice i rebara pretvorio se u sveto mjesto, gotovo crkvu brodova.

„Ljudi su tamo dolazili izraziti poštovanje i divljenje čovjeku koji se umjesto za plastiku odlučio za ariš i tikovinu. Mjesto se pretvorilo u koncertnu dvoranu kojom je odzvanjala jeka zvukova iz pozadine: brujanje alata, šapat, razgovori, šale i ideje brodograditelja i svih onih koji su ga i dalje dolazili gledati“, prisjeća se Nenad dodajući kako je, osim gradnje (tradicionalna gradnja spojena sa sistemom west), znatiželjnike privlačilo i to što je Igor izabrao osobitu vrstu broda.

„Riječ je o replici engleskih radnih brodova, pilotini s kraja 19. stoljeća, koji su dočekivali velike jedrenjake u lukama. Originalne su imale po 12, 13 metara, a ova je dugačka devet“, kaže Nenad, čija želja nije bila da se bavi dokumentarnom fotografijom i zorno predočuje svaku fazu 10.000 radnih sati dugog procesa (svaki dan tri sata i tako 10 godina).

022_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

„Moje osobno znanje o gradnji drvenog broda tada je bilo nikakvo. Ono čime sam se nadahnuo bila je ta čarolija, to čudo stvaranja broda, taj trenutak kad se ideja broda počinje utjelovljavati dok se na hladnom betonu hangara počinje spajati tijelo broda. Pritom sam bio jednako fasciniran geometrijom linija kao i energijom brodograditelja. On na mojim fotografijama nije glumac ili statist, on je sudionik, na fotografijama ga kvantitativno nema puno, ali mislim da sam na dvije, tri uspio u pomaku uhvatiti taj dodir broda i njegova roditelja. Put od ruke do linije rebra, žar lica i mirnoća brodske strukture“, opisuje Nenad.

U Nenadovim fotografijama Joško Belamarić, povjesničar umjetnosti i znalac brodova, vidi pak „radost u izradbi svakog spoja, obradbi svakoga brida“. Fascinacija „rađanjem“ po njemu nije slučajna – jer malo je koje djelo ljudskih ruku toliko antropomorfno kao brod.

002_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

„Brod, kao i vlasnik, prolazi cijeli životni ciklus: od rađanja i krštenja do smrti. Stari Dubrovčani čin porinuća vidjeli su kao čin vjenčanja s morem, a u Komiži se i dan danas održava prastari običaj pogreba broda na dan Sv. Nikole Putnika“, zapisao je u nagovoru za izložbu Belamarić. Kaže Belamarić i da „ne postoji među arhitektonskim nacrtima pa ni u planovima gotičkih katedrala ništa što se može uspoređivati s kaligrafskim linijama jedrenjaka čija je građa živjela u šumama, nudeći svoju žilavost i svoju prilagodljivost umijeću kalafata“.

Svaki od tih trenutaka iz života jednoga broda čarolija je za sebe, a Nenad je svoj objektiv svjesno zaklopio u trenutku kad je jedrilica postavljena „na važe“.

007_birth_of_a_ship-by-nenad-saljic-1000x900

„Nakon godinu i pol brod je postavljen u normalan položaj i iz hangara premješten na otvoreno radi završnih radova. Iako smo to jedva čekali i iako je jedrilica bila sve osim završena, odjednom je nestala čarolija. Osjetio sam da je, što se mene tiče, rad na jedrilici gotov. Simfonija je bila odsvirana, a nezaboravna bas-dionica hangara nestala je zajedno s melodijom korita i kobilice. Brod će u budućnosti stvarati svoju vlastitu glazbu“, kaže.

Budući da je poznat po pejzažnim fotografijama (posvećenim planinama), pitam ga kada će se s fotoaparatom – otisnuti na more.

„More je bilo moj prvi motiv, počeo sam nešto raditi sa svjetionicima, ali su me onda putovi odveli u drugom smjeru. More je veliki izazov, ali trenutno su moje energije usmjerene prema drugim fotografskim istraživanjima. To, međutim, ne znači da sam od njega odustao“, kaže.

Tko zna, možda će prve kadrove „morskoga ciklusa“ napraviti sa svog „rođenog broda“, koji je porinućem vjenčan s morem u lučici Spinut u srpnju 2014. Zove se Cvita.

Knjiga „Rađanje broda“ može se nabaviti preko kontakta http://www.fotoklubsplit.hr/

 

O autoru

Josip Antić

Here is a little something about me.

Ostavite komentar