Gušti Ljudi Zrno soli

Foto priča Dubravke Pajk: U Mudrom Dolcu Jadran je još miran i mlad!  

Fotografkinja koja je zabilježila neke od najuzbuljivijih jedriličarskih priča, ovaj je put dinamiku i brzinu regata zamijenila za mir hvarske vale, koja još uvijek podsjeća na početke nautičke priče

Kolikogod je lijepo otputovati u neku daleku zemlju i zajedriti novim morima toliko je zavodljivo ploviti starim brazdama. Ovaj put zaplovila sam do Hvara, do uvale Mudri Dolac, gdje putovanje prestaje biti samo kretanje kroz prostor i postaje vremenski skok. U njoj je Jadran još uvijek nevin i mlad, nekontaminiran onim što nazivamo masovnim turizmom.

Za one koji ne znaju, ‘mudra vala’ se smjestila na sjevernoj strani otoka Hvara, na pola puta od Starog Grada do Jelse. Naizgled obična mala uvala, okružena borovima čije krošnje pjevaju uz ljetni maestral, a pred njom se prostire trokut smaragdnog mora, sa nekoliko kuća i malim mandračem neotkrivena je priča Hvara, otoka za kojeg bi se možda na prvu pomislilo kako je ‘iskonzumiran’.

Dubravka u ljetnom (nejedriličarskom) izdanju

Priroda u Mudrom Dolcu raskošno je divlja, okoliš je pun prekrasnog zelenila, a njena uronjenost u tišinu osvojila me na prvu. Teško je reći što je ljepše i nestvarnije, da li umirujući zalasci ili tiha buđenja u zoru.

Ritam života je tako miran da mi se čini kako je takav od pradavnih vremena, nema te užurbanosti i poslovične nervoze koju nosimo iz velikih gradova koje ta vala neće rasplinuti. Možda je zato i zovu – mudrom. A mudrost je – jednostavnost.

Ljetna jutra protkana bonacom počinju povratkom ribara s obilaska pošti. Dok oni vezuju svoje brodice iz kuća se već čuju prvi zvuci, prema moru spuštaju se prvi kupači. Kako se diže sunce postaje sve toplije, srećom pod gustim stoljetnim borovima ima dovoljno hlada za zaštiti se, a pripomaže i maestral koji nosi ugodu. Sa zalaskom sunca dolazi možda stiže najljepši dio dana, smiraj, dok se vjetar gasi, vrućina jenjava i sunce zaranja u more, trenutak je totalnog mira i opuštanja, za poželit da traje puno puno duže.Večer donosi svježinu, nebo se prekriva hrpom titravih zvijezda a neometani gradskom bukom zrikavci privode kraju svoj koncert.

Tako bi prevedena u riječi izgledala moja četiri dana provedena u Mudrom Dolcu – ništa veliko, a opet takvo da jedva čekam da susret opet ponovim. No, kako se čak ni na takvim mjestima ne mogu odvojiti od objektiva tako sam, želeći ponijeti uspomene sa sobom kad se vratim u užurbanu stvarnost, fotografirala, pokušavajući dočarati neke od nijansi Mudrog Dolca.

Za mene je to bila ljubav na prvi pogled i podsjetnik za povratak. Za vas možda bude poziv za novu plovidbu i potragu za Jadranom koji je još uvijek onakav kakav ga sanjamo u zimskim mjesecima. Hoću reći – mlad.

 

O autoru

Dubravka Pajk

Ostavite komentar