Ljudi

Šijuni, šiloko, delumbije i ostala čuda od Grada

Malo gdje je netko tko se bavi vremenom toliko popularan koliko je Daniel Pavlinović u Dubrovniku: nema što nije vidio i snimio, ali ga od svega najviše oduševljavaju pijavice, po čemu su Grad i okolica hrvatski rekorderi

 

„Ako tražiš Daniela, najbolje ti je tražit ga kad pucaju munje i more udara o Porporelu. Tada osim njega i njegove ekipe jahača oluja ionako nema nikoga“, tako su mi u Dubrovniku objavili kako pronaći Daniela Pavlinovića, mladog fotografa i zaljubljenika u meteorologiju, koji je po popularnosti, barem što se juga tiče, nadmašio Vakulu. Od malena zanesen fotografijom i vremenom, Daniel, ima već više od 10 godina, prati sve što se oko Grada zbiva u nebu, vodi i zraku.

U suradnji s Hrvojem Margaretićem, Borisom Bašićem, Zlatkom Baraćem i Teom Radićem osnovao je udrugu Storm Chasers Dubrovnik iliti po naški – Hvatači oluja.

DAneile Pavlinović

Daniel Pavlinović

Njihovi ulovi praćeni su s velikim zanimanjem, osobito na društvenim mrežama, a oni upravo u tome pronalaze najbolju motivaciju za nastavak. Organiziraju i humanitarne izložbe u kojima su munje, valovi i pijavice glavni likovi, sudjeluju na Festivalu znanosti, gostuju u Tivtu u Crnoj Gori, njihove fotografije trajno su uključene i u Crometeo izložbu „Meteorološki kontrasti“, koja putuje Hrvatskom. Danielove fotografije  ušle su i u službeni kalendar Svjetske meteorološke organizacije i kalendar Hrvatskog meteorološkog društva.  A on kaže – ako tražiš najfotogeničniju meteo-lokaciju – nema bolje od Dubrovnika. I to ne samo zbog fantastičnih lokacija staroga grada, nego i zato što je Dubrovnik meteo-fenomen. Kontradiktoran i poseban. U jednom danu u Gradu se može osjetiti najluđe olujno jugo s prolomom oblaka i nakon samo sat-dva najljepši zalazak sunca…

img_0876

„Svi London povezujemo s kišovitim vremenom, no u Dubrovniku na godinu padne više kiše nego u Londonu, i to dvostruko više. Istodobno imamo više sunčanih sati od Londona! I kako da to onda nije zanimljiv grad po pitanju vremena?“, odgovara mi i dodaje kako je isto onako kao što je grad opasan zidinama, okružen i posebnom klimom što ga čini mikrometeo-lokacijom! „Klima je u nas jako dinamična. Promjene su jako česte i brze. Na otoku možda kiša pada češće, ali ovdje u Gradu sigurno je jača. Takve stvari nisu slučajne. Vrijeme se jako često razlikuje sjeverno i južno od Pelješca. Taj fenomen događa se zato što su zimi staze ciklona često takve da se južina i toplo vrijeme zadrže južno od Pelješca, dok tamo gore sjeverno prodire hladna bura. Jedan od poznatih dokaza te teorije dogodio se početkom veljače 2012. godine, kad se Dalmacija sve do Pelješca zabijelila, a Dubrovnik je dobio toplo jugo i kišu!“, kaže Daniel, ne dvojeći da ako je Senj kralj bure, Dubrovnik i njegova okolica svakako su kraljevi juga iliti šiloka, kako ga u Gradu zovu.

„Najpoznatija priča o snazi juga datira još iz 1879. godine i dokazuje što sve priroda može. Navodno, ta je  oluja svih oluja nastala kao duboka ciklona koja se s područja sjeverne Afrike preko Italije počela premještati dalje na sjeveroistok, a u veljači je udarila u Porporelu i ostatak grada svom silinom. Prilikom tog udara more je hitilo na obalu stijenu tešku 3150 kilograma, onda možete misliti koja je to forca bila, a Dubrovčani su je ugradili u Porporelu kao podsjetnik da nitko – što bi na sjeveru rekli – ‘ne more što more more’. Nije samo ta južna veljača bila znakovita, imamo dokaz iz bliže prošlosti, iz 1992. godine, kad je nad gradom bjesnilo  snažno olujno jugo, ali na žalost, tada zbog rata nije bilo meteoroloških mjerenja. Najjači južni vjetrovi kod nas povezani su uz Genovsku ciklonu koja se sa sjevera Afrike kreće preko Italije dalje na sjeveroistok“, kaže Daniel dodajući kako s veljačom ne staju dani južine. Jedan od Dubrovčanima najiritantnijih vremenskih obrazaca koji se ponavljaju zasigurno je jugo u ožujku i travnju.

„U tom razdoblju često naiđu ciklone sa sjevera Afrike noseći sa sobom loše raspoloženje i afrički pijesak“, kaže Daniel jednim okom gledajući u nebo, a drugim provjeravajući fotoaparat.

img_0733„Fotografiranje različitih meteoroloških situacija zahtijeva različit fotografski pristup. Ne samo to, nego se istoj meteorološkoj situaciji ili fenomenu može pristupiti na različite načine, ovisno o tome što se želi dobiti. Velika je razlika prilaziš li motivu kao umjetnik ili kao znanstvenik, tako da krajnji proizvod, odnosno fotografija, može uvelike varirati. Munju uhvatiti u trenutku najlakše je ostvariti s pomoću dugog eksponiranja. Valovi su, u drugu ruku, puno zahvalniji, njima se može prići i s kratkim i s dugim eksponiranjem. Ako odaberemo kratku ekspoziciju, naš finalni rezultat uhvatit će val u toj milisekundi ostavljajući sliku jako oštrom, dok se s dugom ekspozicijom valovi polako pretvaraju u maglu“, otkriva neke od tajni. Danas ne očekuje pijavice, a upravo njih posebno voli dokumentirati.

„Dubrovnik je specifičan po velikom broju morskih pijavica. Još je Ruđer Josip Bošković navodio da su morske trombe na Jadranu vrlo česte, a poznate su kao šijuni (scioni) ili drugdje pod grčkim imenom sifoni. Taj naziv šijun i danas se koristi u Dubrovniku. Bošković kaže da ih je i sam često promatrao kao dječak te opisuje tri takva slučaja. Za jednog nevremena, koje je od jugozapada došlo s pučine na kopno kao strašna oluja uz munje, gromove, kišu i tuču, izbrojio je čak 13 pijavica, a često ih je vidio dvije, tri ili četiri u isto vrijeme. Otkad se bavim promatranjem, dokumentirao sam mnoge šijune i podatke prosljeđivao dalje. Ako u nas postoji carstvo pijavica, onda je to južni Jadran“, kaže Danijel. Može li se takvim mijenama uči u obrazac?
„Što se ponavljanja vremenskih obrazaca tiče, to sve ovisi od godine do godine. Iako ove godine neće biti tako, a nije bilo ni prošle, vrlo nas često zahvati ciklona oko Božića“, kaže Danijel. Na pitanje pomaže li mu lokalna meteo-predaja u pripremama za foto sessione, kaže: lovci na oluje, kao i nautičari, osim što gledaju na meteo-karte i web-stranice, imaju uho i među domaćim svijetom.
„Lokalnih predznaka ima puno. U Gradu se kaže kako treba gledati prema zapadu dok traje kišovito vrijeme jer upravo od tamo dođe prvi predznak poboljšanja, dok izrazitu oseku treba prihvatiti sa smiješkom jer je to posljedica vrlo visokog tlaka zraka i nagovješćuje da će se stabilno vrijeme nastaviti!“, kaže. Koji mu je još motiv, osim pijavica, izazov?

img_1847

„Pijavica ne daje puno mogućnosti za umjetnički izražaj. Nju više dokumentiram. Nekad je uhvatim cijelu, a nekad, kako bi rekao moj prijatelj Boris, stignem tek na čuperak. Divlje more jedan mi je od najdražih motiva, a fotografije velikih valova mogu biti neke od najljepših i najimpresivnijih. Jugo i valovi vjerojatno su prva stvar koja me još kao dijete privukla“, kaže, dodajući kako je to i jedno od najtežih i najneugodnijih fotografskih iskustava.

„Koliko god neki vremenski fenomeni mogu biti zanimljivi, toliko mogu biti i opasni. Dobro smo upoznati s pojavama kojima idemo ususret i nikad ih ne podcjenjujemo. Na sreću, najbolje fotografije najčešće nastaju ‘s distance’. Danima prije proučavamo prognostičke modele i kada se usuglase s rezultatima, znamo kakvo vrijeme slijedi. Na primjer, za nama je duboka ciklona koja se premještala preko Jadrana dalje na istok. U takvoj situaciji znali smo da slijede jaki južni vjetrovi koji će okretati prema zapadu, uz vrlo valovito more. Išli smo na lokaciju pogodnu za bilježenje vjetra i valova. I još nešto, i u najvećoj crnoj rupi od oluje svjetlo je najbitnije. Bez njega nema fotografije. Možete biti u najizazovnijoj situaciji na svijetu, ali ako ne znate pripitomiti svjetlo, onda nećete na fotografiji imati ništa“, kaže, napominjući da zrak  ispunjen morskom pjenom i kišom nije baš najzdraviji za skupu fotografsku opremu.

img_4391

„Vjetar unosi more i sol u svaki otvor foto-opreme, otežan je ili onemogućen rad sa stativom, a time i dužim eksponiranjima, teško je mijenjati objektive i opremu treba maksimalno paziti. Iskustava je bilo svakakvih, a od toga je najgore kad se nađete okupani morskom pjenom, zajedno s opremom niz koju se cijedi more“, kaže. Premda ovo zvuči kao najopasniji posao na svijetu, ekipa iz Storm Chaersersa Dubrovnik dobro zna prepoznati gdje je granica opasne zone pa se uvijek drže unutar one sigurne.

Osim fotografijom, Danile i ekipa meteorološke fenomene bilježe i ručnom opremom za mjerenje koju nose sa sobom, primjerice brzinu vjetra, temperaturu… Osim toga, postavili su i tri automatske meteorološke postaje na području Dubrovnika, koje se stalno mogu pratiti na stranici Pljusak.com.

I za kraj nešto što će vam olakšati sporazumijevanje: kad u Gradu čujete da će delumbija – bježite. To znači da će nevrijeme. Osim ako niste Daniel Pavlinović i njegovi Hvatači oluja.

http://crometeo.hr/narucite-atraktivni-crometeo-meteoroloski-kalendar-za-2017-godinu/

O autoru

Jakov Antić

Ostavite komentar