Gušti

Vicelićev Dingač – herojsko vino s pogledom na more

Kažu da ljepše mjesto za kušanje vina s pogledom na more od onoga što ga je na strmini Dingača podigao mladi vinar Mateo Vicelić na Jadranu ne postoji, pa se ne treba čuditi da je to mjesto ljeti na rutama nautičara vinoljubaca

U ruci čaša herojskog vina, pred okom pogled na Korčulu, Mljet i Lastovo te plavetnilo otvorenog mora. Pod samim stijenama vrha južne strane Pelješca, na Dingaču, vidikovac na drvom nadsvođenom platou, sa strane malo ognjište, drveni šank, veliki drveni stol s bancima i dvije sjedalice ljuljačke koje se na konopcima njišu nad jednom od najglasovitijih vinskih mikropozicija na Jadranu.

Ideju za izvedbu vidikovca mladi vinar Mateo Vicelić dobio je sjećajući se Kenije, u kojoj je neko vrijeme živio jer mu je tamo otac bio zastupnik Jadroplova. Priča Vicelićevih od davnine je vezana uz vino i more, nekad usporedno, a nekad naizmjenično.

Mateo Viculić s suprugom

Mateo Vicelić sa suprugom

„Meni je pradida bio vinar još prije 100 godina i njegov otac također. U to vrijeme kod nas se u konobi u Pijavičinom prerađivalo 30 tona grožđa, a naš podrum bio je jedan od vodećih podruma na Pelješcu. Pradida Mato bio je pravi privatni poduzetnik, sve dok ga nakon Drugog svjetskog rata nisu gurnuli u zadrugu. Onda je postao kapetan. Otac je isto bio kapetan. Ali nikad se nisu napuštali vinogradi. Ako nismo mogli obrađivati mi, plaćali smo težake. Vina je za obitelj moralo biti. A nešto malo plovio sam i ja, dok se  nisam  vratio vinogradima i vinu u potpunosti. Čovjek ne može ignorirati da je na dar od Boga dobio Dingač, najidealnije mjesto za mali plavac“, kaže Mateo.

„Teren je čudo i teška muka! Loza je tu pod trostrukom insolacijom: izravno od sunca te refleksa od mora i kamena. Francuska ima loše vinske godine, ali Dingač ih ne pamti. Ja sam na toj strmini na poziciji mojih djedova zasadio još 70 posto mladog nasada, a 30 posto su nam stari vinogradi. Neke loze stare su i 120 godina“, kaže Vicelić dodajući kako na Dingaču ima ukupno 3,5 hektara vinograda, a osim njega, na poziciji koju zovu Župa Vicelići imaju mali plavac.

Dingač daje malu, ali izuzetno kvalitetnu količinu. U paleti vina naše vinarije su Dingač, Plavac i Dingač selekcija. Prvi Dingač je moderan, suh, izbalansiran. Taj ‘moderni Dingač’ čini 80 posto naše proizvodnje nekih 10.000 do 15.000 boca. To je vino koje se radi korištenjem svega onoga što nam daju tehnologija i struka. Takvo vino s ovakvih terena nipošto nije lako napraviti, ali mi smo uspjeli. Selekcija Dingača je pak  rustikalno vino. Radimo ga na isti način na koji su ga radili moji preci, bez tehnologije i to od starih loza u uvjetima koje su davale naše konobe. To je vino s puno alkohola i puno šećera. Takav je dingač slatko vino“, objašnjava Mateo.

Danas Vicelići selekciju rade u unikatnim boutique-pakiranjima, oko 500 boca po pola litre, i to ne svake godine.  Uglavnom se prodaje na vinskim turama koje na Pelješcu iz Dubrovnika organizira sommelier Mario Sehić. To su male ekskluzivne ture do 10 vinoljubaca.

berba-1

Berba

berba-2

Odmor od berbe

„Kad im kažem da mi ovdje radimo vino 2000 godina, da je ovo majka mnogih vina, da je plavac mali sljednik tribigrada od kojeg je nastao talijanski primitivo i američki zinfandel, ostanu zatečeni. Kažu kako su bili u Bordeauxu, ali da je ovo puno jači doživljaj“, pripovijeda Mateo i tek na inzistiranje otkriva kako je njegov dingač bio na vinskoj listi kraljevske obitelji, a o njemu su pisali Independent i Guardian, Decanter.

„Naš prijatelj Mario prezentirao je naš suhi dingač najstarijoj londonskoj vinskoj kući Berry Bros & Rudd, koja je službeni dobavljač vina britanskoga kraljevskog dvora. Njihov master of wine probao je naš Dingač i oduševio se te ga uvrstio na listu koju nude kraljevskoj obitelji. Berry Bros & Rudd na godišnjem predstavljanju odabranih vina za novinare vrhunske znalce predstavio je i moj Dingač Vicelić i tako je priča  o njemu objavljena u Independentu i Guardianu. Kasnije je naš dingač izašao u Decanteru među 25 best buy vina. To su fenomenalne stvari ne samo za mene nego i za Hrvatsku i njezina vina uopće“, govori Mateo ističući kako će se predodžba o Hrvatskoj promijeniti onda kada je mi sami počnemo doživljavati kao vinsku zemlju i tako je predstavljati u svijetu.

„Da bi netko u Londonu kupio naš Dingač za 25 ili 30 funti, mora već u svijesti imati podatak da to dolazi iz vinske zemlje. Na žalost, njima Hrvatska zvuči kao vinska nepoznanica. A moj prijatelj i vinar Boris Mrgudić 15. je naraštaj peljeških vinogradara! To nemaju ni Italija ni Francuska. Dingač ima unikatni karakter, ne može se duplicirati, tu je sve autentično, od loze, terrioira, dingač može stat al pari bilo kojem velikom vinu. Na žalost, Hrvatskoj nedostaje krovna udruga koja bi se brinula i promovirala Hrvatsku kao vinsku zemlju“, kaže Mateo.

Dobra je vijest da mladi vinari na Pelješcu pokušavaju sami djelovati u tom smislu.

„Družimo se, prijateljujemo, smišljamo kako zajednički nastupiti, kako brendirati Pelješac kao svjetski jedinstvenu vinsku lokaciju. Mi sebi nismo konkurencija. Sve pozicije Dingača pokrivaju 75 hektara, a Champagne, na primjer, ima 33.000 hektara. Nedavno smo bili na sajmu u Italiji gdje predstavljaju posebna vina s, kako oni kažu, ekstremnih pozicija. Zovu to herojskim vinima jer za njihovo dobivanje treba herojski napor. To što smo se mi s Pelješca našli u tom društvu, govori dovoljno“, kaže Mateo.

Sad je i jasno zašto sam na početku teksta dingač nazvao – herojskim vinom.

 

O autoru

Šimun Županović

Ostavite komentar