Brodovi

Letjeti se mora

Kako je došlo do toga da su najbolji skiperi u ovogodišnjem Vendee Globeu odlučili dodati krila na svoje brodove? Bit će to prvi put da se ova nova tehnologija primjenjuje na regatne oceanske monotrupce.

Baš kada smo pomislili da je administracija klase pomalo usporila razvoj dizajna, prisiljeni smišljati nove načine ubrzavanja brodova, dizajneri su uspjeli proizvesti možda najveću revoluciju u dizajnu brodova Open 60 u zadnjem desetljeću.

Performanse ovogodišnjih Vendee Globe jedriličara i njihovih novih jedrilica IMOCA 60 nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Rekordi se nižu, vodeći jedriličari daleko su ispred ostalih natjecatelja, a i puno su brži nego što je jedrio pobjednik Francois Gabart u zadnjem izdanju 2012/2013. Naravno, više je faktora koji su utjecali na tako brzi prolaz u Indijski ocean, ali je svakako jedan od ključnih nova generacija oceanskih jurilica IMOCA 60, koje su ovaj put izazvale malu revoluciju.

Osnovana 1991., IMOCA je međunarodna organizacija koja vrlo uspješno administrira klasu oceanskih regatnih brodova Open 60. U njezinu kalendaru regata danas su dvije regate oko svijeta te veći broj transatlantskih i nekoliko drugih europskih oceanskih regata. Brodovi su stekli odličnu reputaciju i odličan su primjer inovacije i razvoja tehnologije te dizajna jedrilica. Velik broj inovacija razvijen je upravo u ovoj klasi, od rotirajućih jarbola preko kormila na dizanje i raznoraznih balastnih rezervoara, ali u zadnjih nekoliko godina organizacija je donijela nekoliko ključnih odluka kako bi smanjila troškove razvoja u dizajnu. Sličan trend smanjenja troškova prate mnoge jedriličarske organizacije, pa se tako i Volvo Ocean Race jedri na identičnim jedrilicama, monotipovima, koje znatno smanjuju količinu novca što ga timovi moraju trošiti na razvoj dizajna.

IMOCA je pronašla zanimljivo rješenje čiji je cilj bio smanjiti troškove i tako zaštititi postojeće brodove kako bi dulje ostali konkurentni. Jarbole i kobilice odlučili su tipizirati pa svi brodovi imaju iste. Riječ je o ključnoj odluci za razvoj ove klase jer su upravo kobilica i jarbol dva elementa broda koji izravno utječu na performanse te su uvijek bili predmet vrlo brzog, pa onda i skupog razvoja. Većina novih timova najviše vremena i novca trošila je na optimizaciju jarbola i kobilica te su ostavljali sve manje prostora za pogreške. U zadnjih nekoliko edicija Vendee Globea velik broj odustajanja događao se upravo zbog problema s jarbolima i kobilicama. Ovakvom odlukom IMOCA je smanjila nužni budžet svakog tima, dok je u isto vrijeme poboljšala pouzdanost brodova i skiperima smanjila rizik od ozljede.

Naizgled odlično rješenje postavilo je velik izazov dizajnerima koji su primali narudžbe za nove brodove, kako ih uopće ubrzati kada ne mogu razvijati dva ključna elementa. Od kada je brodova Open 60, mnogi svjetski poznati dizajneri kao što su Finot, Juan K i Farr okušali su se u njihovu projektiranju. Od 2007. i jedrilice nazvane Safran, međutim, gotovo svi novi brodovi Open 60 dizajnirani su u studiju VPLP/Verdier. Njihovi brodovi pokazali su se kao najbolji te su ih naručivali svi skiperi koji su imali ambiciju pobjeđivati na velikim oceanskim regatama. Drugim riječima, nakon dugo godina razvijanja i optimizacije, klasa se praktički pretvorila u one design, tako da je upravo taj studio morao riješiti problem ubrzavanja nove generacije brodova.

 

Sailing aerial images of the IMOCA boat St Michel - Virbac, skipper Jean Pierre Dick (FRA), during a solo training strong wind for the Vendee Globe, off Belle-Ile in South Brittany, on September 16, 2016 - Photo Yvan Zedda / St Michel-Virbac / Vendée Globe Images aériennes de l'IMOCA St Michel - Virbac, skipper Jean Pierre Dick (FRA), pendant un entrainement au Vendée Globe par vents forts, au large de Belle-Ile, le 16 Septembre 2016 - Photo Yvan Zedda / St Michel-Virbac / Vendée Globe

Na ovoj fotografiji se jasno može vidjeti kako sile na peraji zajedno sa silama na nagnutoj kobilici dramatično smanjuju težinu broda i djelomično ga izdižu sa površine mora.

VPLP/Verdier suradnja je trojice vrlo iskusnih dizajnera – Marca Van Peteghema, Vincenta Lauriota Prevosta i Guillaumea Verdiera. Velik dio svojeg iskustva stekli su projektiranjem višetrupaca i kao takvi nisu imali vrhunsku reputaciju za dizajn monotrupaca te su predstavljali vrlo kontroverzan izbor 2007., kada su ih angažirali u projektiranju Safrana. Optimizacija dizajna pokazala se, međutim, vrhunskom te iako Safran nije bio najmoćniji Open 60, inteligentnim dizajnom uspjeli su razviti brod koji će skiper moći jedriti gotovo na maksimalnom potencijalu sve vrijeme na putu oko svijeta. Drugim riječima, dizajnirali su brod koji je signifikantno lakši, relativno uži i s manjom površinom jedrilja, ali ga je zato lakše jedriti pa je i brži u rukama skipera. Od tog prvog Safrana nastavili su razvijati koncept i dalje ga optimizirati pa su već u prošlom izdanju regate imali četiri narudžbe, isto koliko i za ovogodišnje izdanje.

Upravo se njihovo veliko iskustvu u dizajnu višetrupaca u ovom slučaju pokazalo presudnim, jer otkad smo prvi put gledali katamarane Americas Cupa kako lete na perajama kao na krilima, trend  prema letećim jedrilicama napredovao je sve jačim tempom. Stoga je u dizajnu višetrupaca upravo to glavno područje razvoja. Bilo je zato logično da se slična tehnologija primijeni i na monotrupce. Doduše, u slučaju brodova Open 60 ta krilca ne proizvode dovoljno dinamičkog uzgona da bi brod poletio, nego tu silu koriste kako bi djelomično olakšali brod. Peraje se nalaze na sličnome mjestu kao i standardne peraje na koje smo već navikli na ovoj vrsti jedrilica koje imaju pomične kobilice. Nužne su da bi zadržale smjer broda i kada je kobilica maksimalno nagnuta, a u slučaju najnovijeg dizajna peraje su u obliku slova V pa kretanjem kroz more proizvode jaku silu koja peraju gura van. Ujedno ta sila preko peraje proizvodi i obrtni moment koji ispravlja brod, što omogućava jedriličarima da imaju veću površinu jedrilja i time veću brzinu.

Skica iz studija VPLP prikazuje kako sile na peraji i nagnutoj kobilici pridonose smanjivanju dinamičkog deplasmana, "težine" jedrilice

Prema kalkulacijama dizajnera, kombinacija sile koju proizvodi nagnuta kobilica i peraja brod koji je težak 10-12 tona ima dinamičku težinu od samo pet tona pa je sila više od 50 posto ukupne težine broda. Taj veliki napredak mogao bi se pretvoriti potencijalno u dva čvora veću brzinu u prosjeku za vrijeme regate oko svijeta. Ali kako to uvijek bude, ima i lošijih strana ovog rješenja. Prvo, peraje su puno veće i ta dodatna površina usporava brod kada su vjetrovi slabi, pa tako i predviđaju da bi pri jedrenju u orcu brodovi mogli biti malo sporiji jer su pod tim kutom vjetra standardne ravne peraje efikasnije.

Iako performanse nisu univerzalno bolje, jer je ova vrsta jedrilice optimizirana za jedrenje oko svijeta, većinu vremena vjetar će biti u bok, odnosno u pola krme, a to su ujedno i kutovi vjetra po kojima je nova konfiguracija peraja i najefikasnija. Različiti timovi izabrali su drugačije oblike i veličine peraja, što je uobičajeno budući da je riječ o novoj tehnologiji te su empirijski podaci još oskudni. Znat ćemo puno više nakon regate. Naročito zato što će se, između ostaloga, nova generacija jedrilica VPLP Open 60 izravno natjecati s prijašnjom generacijom, koja ima stari oblik peraja. Zanimljivo će biti usporediti i brzine jedinog broda stare generacije koji je modificiran da bi ugradio novi oblik peraja. Zanimljivo će biti pratiti i No Way Back, također nova generacija VPLP Open 60, ali u rukama starijeg skipera s manje iskustva, pa ćemo imati neka dodatna saznanja koliki je faktor nova tehnologija, odnosno brzina broda, u odnosu na iskustvo i umijeće skipera.

O autoru

Marko Knežević

Here is a little something about me.

Ostavite komentar