Brodovi Plovidbe

America’s Cup: natjecanje kojem će presuditi TV i – peraje?

Otkako su timovi porinuli svoje nove brodove, prva je runda već odigrana te prvi put uistinu možemo zamisliti kako će ovo natjecanje izgledati: a ono će biti turbotelevizično, jeftinije i na kraju će odlučivati – tehnologija

Organizacija America’s Cupa u režiji Sir Russella Couttsa i Larryja Ellisona već mjesecima najavljuje da će upravo ovo izdanje biti jedno od najmodernijih u povijesti. To se može i očekivati, viziju svojega kupa razvijaju već godinama i  prodaju ga po cijelom svijetu, reklo bi se uspješno, iako nećemo znati sve brojke dok natjecanje ne završi.

Ključne promjene predvođene su željom i motivacijom da jedrenje učine sportom koji je sve popularniji i gledateljima (možete ih sve vidjeti ovdje), i sponzorima, i partnerima. U današnje vrijeme to znači da natjecanje treba biti organizirano tako da se može lako prenositi na televiziji. Da bi se to moglo, prvo i najvažnije je da se televizijski prijenosi usklade s televizijskim gledateljima u Europi i Americi. Baš je zato Bermuda i izabrana, i to kao otok koji je u vremenskoj zoni prihvatljivoj s obje strane Atlantika.

Druga važna stvar je da taj događaj posjete brojni navijači, turisti i jedriličari kako bi spektakl bio što veći, a time i zanimljiviji televizijskim kućama. Pretpostavlja se kako to znači da se jedrenje mora lako gledati uživo te da će natjecanje biti ujednačeno i napeto do kraja.

Branitelji nisu izvan zakona

U svojoj novoj viziji natjecanja organizatori su sastavili i vrlo važan sporazum, koji se odnosi na budućnost America’s Cupa. S obzirom na to da je natjecanje uvijek bilo između branitelja i izazivača, onaj koji je osvojio kup te na taj način postao branitelj imao je pravo organizirati sljedeći kup po pravilima koja je on želio, odnosno pravilima po kojima je on mislio da ima najviše šanse pobijediti. To je značilo da je nakon svakoga završenoga kupa postojalo razdoblje tijekom kojega se ništa nije znalo, posade i timovi bi se raspali, skupocjena oprema rasprodala, a brodovi, koji su praktički novi, postali bi potpuno bezvrijedni. Da bi se takva situacija u budućnosti spriječila te da bi se povećala privlačnost kupa, sporazum o dugoročnoj suradnji s pojedinim sponzorima, koji je potpisalo pet od šest natjecatelja već sada, prije nego što je natjecanje počelo, obavezuje budućeg branitelja na osnovna pravila sljedećega kupa. Evo što u kratkim crtama sadrži taj važni sporazum:

• America’s Cup održavat će se svake dvije godine – AC36 (2019.) i AC37 (2021.)

  • serija regata America’s Cupa (The America’s Cup World Series – ACWS) počet će u trenutku kada je proglašen novi branitelj, već potkraj 2017. godine. Medijski partneri i sponzori bit će kontaktirani u sljedećih šest mjeseci i najmanje 12 regata održat će se u sljedeće dvije godine
  • prva godina serije regata (America’s Cup World Series – ACWS) jedrit će se na već postojećim letećim katamaranima AC45F
  • u drugoj godini serije regata počet će se jedriti na brodovima America’s Cupa na kojima se posade natječu na ovom natjecanju, uz neke male promjene kao što su povećani raspon jačine vjetra po kojima je jedrenje dopušteno. Katamarani AC45F bit će umirovljeni
  • serija regata (America’s Cup World Series – ACWS) završit će na istome mjestu gdje će se održavati sljedeći kup te će poredak posada služiti za kvalificiranje posada i u sljedećem natjecanju, kao i ove godine
  • America’s Cup održat će se 2019. na lokaciji koju odredi pobjednik ovogodišnjega kupa
  • da bi se smanjili troškovi timovima, neće biti dopušteno da grade dodatne brodove AC45 i tako vježbaju na više brodova, kao što su neki učinili ovaj put

• sve gore navedeno ponovit će se i za AC37, s iznimkom da će se jedriti isključivo na katamaranima ACC dugim 50 stopa.

Nema dvojbe da su novim modernim brodovima koji lete na perajama i koriste krila umjesto jedara organizatori privukli pažnju medija. Ovo je jedrenje kakvo još nitko nije vidio, vrhunac tehnologije, razvoj dizajna koji i dalje jako brzo napreduje. Performanse novih brodova (pravila klase možeete vidjeti ovdje) daleko su iznad, neki kažu čak 20 posto od onih koji su jedrili u prošlom izdanju prije četiri godine. Posebno je to važno kada uzmemo u obzir da su ovaj put katamarani dugi samo 50 stopa i, ključno, imaju 10 metara manje krilo nego što su zadnji put imali veći i skuplji brodovi od 72 stope. Organizatori su smanjili brodove da bi smanjili i troškove, a zbog toga su i fiksirali dimenzije brodova te veličinu krila. U principu su novi brodovi monotipovi što se tiče osnovnih parametara, tako da nema smisla trošiti novac razvijajući materijale u izgradnji trupa pa ni jedra.

Pet posada koje su odlučile izazivati za pravo jedrenja protiv Oraclea u finalu America’s Cupa su: Emirates Team New Zealand, Land Rover BAR racing iz Engleske, Groupama iz Francuske, Soft Bank Japan i Artemis iz Švedske. Njihovi dizajneri i jedriličari morali su se koncentrirati na vrlo uzak prostor u kojemu mogu razvijati brodove kako bi ih napravili što bržima.

Inače u dizajnu brodova koji „lete“ oblik trupa ne igra ulogu, cijela se stvar svodi na oblik peraja, odnosno još su važniji sistemi upravljanja perajama pa tako i sistemi upravljana velikim krilom. Sve drugo je fiksirano, čak i materijal i oblik floka.

Kako jedriti ove brodove i dalje je enigma, mali je broj jedriličara koji su navikli jedriti na tako brzim brodovima. U principu se to svodi na specijaliste u višetrupcima koji sudjeluju u regatama sličnih brodova kao što je Extreme Sailing Series ili u bržim olimpijskim klasama, ali kormilara s velikim iskustvom gotovo da nema, a zanimljivo je i to da su od šest posada tri skipera su iz Australije, jedan iz Novog Zelanda, jedan iz Francuske i jedan iz Engleske.

Većina posada je prvi put okusila letenje prije samo četiri godine i od tada se redovito jedre regate na katamaranima AC 45 u obliku serije America’s Cup regata koje se održavaju po cijelom svijetu i u njima sudjeluje svih šest posada koje će se natjecati u svibnju u Bermudi. To je bio jedan od uvjeta organizatora. Ti relativno mali katamarani prerađeni su da bi mogli letjeti i sistemima koji kontroliraju stabilnost letenja upravlja se s pomoću konopa te su relativno neprecizni. Sve posade slažu se kako su novi brodovi toliko napredniji da su ovi stari postali gotovo neupotrebljivi. Dovoljno je kazati da novi brodovi imaju samo dva konopa, jedan za škotu krila i drugi za podigač floka, sve ostalo kontrolira se hidraulikom.

Upravo su sistemi kontrole hidraulike ti po kojima će se brodovi najviše razlikovati, a to je područje tehnologije koje se mora razvijati isključivo u ovu svrhu jer na tržištu ne postoji ništa slično. Glavni problem je to što sva energija koja se posprema u sistem hidrauličnih pumpi mora biti proizvedena ljudskom snagom, tako da većina članova posade ima zadatak pumpanja, odnosno moraju vrtjeti vinčeve ili, u slučaju Novog Zelanda, pedale kao na biciklu. Pravila dopuštaju da se ta energija posprema u mali akumulator kako bi imali mogućnost izvođenja manevara kada posada nije u prilici pumpati, ali u principu brod je jedino moguće jedriti tako da četvero ljudi konstantno proizvodi električnu energiju.

To također znači da se od šest članova posade jedrenjem bave samo trimer i kormilar – oni su zaduženi za kontroliranje svih sustava koji osiguravaju stabilan let, a način na koji je taj tandem organiziran razlikuje se od posade do posade. Podjela odgovornosti između kormilara i  trimera također nije klasična. Kao prvo, navigacijski sustavi su toliko napredni da jedriličara znaju konstantno sve informacije o tome gdje se nalaze, koliko brzo idu te koliko jako puše pa imaju identičan uvid u taktiku. Zajedno će moći donositi odluke o tome kako se i gdje postaviti na regatnom polju ovisno o vjetru i trenutnoj situaciji u odnosu na suparnika, ali to će ovisit i o tome tko je skiper od njih dvojice.

Što se tiče jedrenja i upravljanja brodom, tu su se stvari također promijenile jer iako su samo dva konopa na brodu, kompleksni sistemi hidraulike kontroliraju sve aspekte performansi i načina jedrenja. Sada se kormilar mora brinuti ne samo o okretanju kormila, nego i o nagibu peraja na kormilima, kao i glavnih peraja, i time kontrolira visinu leta, puno sličnije upravljanju letjelicom nego jedrilicom. Za to vrijeme trimer će kontrolirati škotu krila i oblik krila.

Jedrenje krilom je potpuno drugačije nego mekanim klasičnim jedrom. Površina krila je uvijek ista tako da nema klasičnoga kraćenja jedara, odnosno smanjivanja površine, nego se snaga koju krilo proizvodi regulira njegovim oblikom. Jedna znakovita karakteristika je i to da krilo ne gubi snagu kad brod vira nego stalno proizvodi uzgon, što omogućava manevre bez prestanka letenja.

Iako su krila tipizirana po težini i obliku, njihove mogućnosti mijenjanja oblika nisu pa posade mogu odlučiti mijenjati jako puno površina na krilu, ali to troši i više energije i traži više vremena da bi se optimizirao oblik. Doduše, s obzirom na to kakve brzine postižu, moglo bi se reći da za razliku od klasičnih jedrilica, gdje se postavi trim jedara pa onda kormilar jedri što preciznije po tom trimu, u slučaju letećih katamarana kormilarenje, odnosno održavanje broda na perajama dosta je kompleksno samo po sebi pa je moguće da će brzinu, odnosno kut i oblik krila biti najefikasniji sistem postizanja optimalne brzine. S tim da posada sve vrijeme mora paziti na dva ključna parametra, prvi su sile koje se razvijaju na pojedinim dijelovima broda, a drugo je energija koju proizvode ostali članovi posade.

Foto: Hamish Hopper, prvi trening Emirates Team New Zealanda na Haruaki zaljevu, jasno se vide biciklistički “grinderi” u kokpitu

Okolnosti na brodu jako se brzo razvijaju pri brzinama većim od 30 čvorova i da bi imale šanse na vrijeme reagirati, posade imaju uvid u sustav senzora koji su umreženi desecima kilometara dugim optičkim kablovima, koji javljaju sile na svim ključnim mjestima na brodu, perajama i krilu. U principu se trim broda ostvaruje optimalnim balansiranjem tih sila. Trimer i kormilar moraju zajedno odlučiti koliko će precizno moći trimati brod energijom koju će imati na raspolaganju, s tim da će kompleksniji i precizniji sistemi kontrole biti teže i sporije naučiti pa će, ako projektiraju svoje brodove, a oni budu previše komplicirani, teško postići optimalne brzine i znatno si otežati manevre.

Iako je sada prerano predviđati tko ima kakve šanse pobijediti na natjecanju, jedno je sigurno, brodovi će jedriti na potpuno nov način te će ove godine svi napreci u tehnologiji biti ostvareni u sistemima za upravljanje brodom.

Da vas još jednom podsjetimo, točno je što nam organizatori govore, njihov cilj upravo i jest da se sve više ovisi o posadi, a sve manje o dizajnu broda, jer se nadaju da će tako imati uzbudljivije natjecanje i više interesa i gledatelja i televizijskih postaja.

Svakako je jasno da se dizajn ne može potpuno isključiti jer je razvoj hidrauličnih sistema i naročito oblika peraja i dalje ključan tehnološki izazov za svaku posadu. Mnogi su sami razvijali svoje sisteme iako su tri tima kupila tehnologiju hidrauličnih pumpi od istog proizvođača Harkena, koji ju je jedini razvijao.

Što se pak oblika peraja tiče, to još nećemo znati. Iako je većina dizajnera već odlučila, proizvodnja peraja traje nekoliko mjeseci i iako su je mnogi već počeli, zadnje će verzije biti spremne tek mjesec dana prije natjecanja.

 

Ako je pak suditi po tome što govore jedriličari, nagađanja se za sada svode na to da će pobijediti onaj koji uspije letjeti cijelim putem oko regatnog polja. Podsjetimo da u prošlom izdanju America’s Cupa, kao i u seriji regata koje smo do sada gledali s letećim katamaranima, brodovima treba neko vrijeme dok polete te ne mogu letjeti dok viraju uz vjetar, a manji katamarani uopće ne mogu letjeti po slabom vjetru. Ovi novi brodovi prvi će put imati sposobnosti kontinuiranog leta i to po širokom spektru uvjeta, pa iako je razvoj ovih jedrilica uvelike napredovao, još je na samom početku razvoja i već bi i sama sposobnost jedrenja na perajama mogla biti dovoljna da donese pobjedu nekoj momčadi.

U sljedeća dva-tri mjeseca, kao i za vrijeme regate, posade će se uvježbati i to svaka na svoj način. Emirates Team New Zealand, Groupamma i Land Rover BAR Racing vježbaju u svojim državama blizu matičnih baza. Land Rover BAR ima čak dva gotovo identična katamarana koje koriste za optimizaciju i porinuli su svoj novi katamaran u Bermudi prošli tjedan tako da očekujemo da tu nastave s treninzima. Oracle, SoftBank Japan i Artemis su sastavili baze u Bermudi i već neko vrijeme tamo vježbaju, s tim da Japanci i Amerikanci otvoreno dijele tehnologiju.

Tijekom ovih priprema i inicijalnih dvoboja vještine posade u jedrenju svojim brodovima unaprijedit će se na vrlo visoku razinu i nadamo se da ćemo u završnici gledati dvije posade jedriličara koji će imati znanja i vještine nadmetati se u svojim jedriličarskim sposobnostima, a ne veseliti se, odnosno biti frustrirani zbog svojih odluka tijekom projektiranja broda. Bilo bi vrlo važno da ovu regatu odluči ruka na timunu, a ne neka skrivena tehnologija, barem što se nas gledatelja, jedriličara tiče. Nadam se da tako razmišljaju i organizatori, sponzori, partneri, televizije i na kraju utjecajni bogati individualci koji su prečesto svoje interese stavljali ispred interesa sporta koji naizgled tako savjesno razvijaju i promoviraju.

O autoru

Marko Knežević

Here is a little something about me.

Ostavite komentar