Baština

Tikula za Val, regata Sv. Nikoli na dar

Na šibenskoj obali nekoliko stotina metara i tri stoljeća udaljeni hram Sv. Nikole i Jedriličarski klub Val uoći 6. prosinca pričaju posebnu priču o plovidbi: u zaljevu se održava regata modernih jurilica, a crkvica prepuna zavjetnih darova starih mornara svjedoči o tradiciji

Dva doma mornara, crkvica Sv. Nikole i baraka Jedriličarskoga kluba Val, na šibenskoj obali udaljeni nekoliko stotina metara i umalo pet stoljeća, svake se godine na dan patrona spajaju u jedinstvenu priču: regatu u čast zaštitnika mornara u gradskoj luci, kojoj se svake godine odazove sve veći broj jedriličara. Ova je godina posebna jer su se jedriličari oprostili od svog starog doma – legendarne barake u Docu – i počeli graditi novu s namjerom da bude mali jedriličarski hram.

Projekt novih prostorija JK Vala

Projekt novih prostorija JK Vala

„Naša stara baraka bila je islužena, trošna, nikakva, ali svima nama draga i svatko uz nju veže lijepe uspomene“, kaže Marin Paić, predsjednik JK-a Val, o staroj klupskoj baraci iz 1952. koji trenutak prije nego što će ju potkraj studenoga Caterpillarov bager do temelja sravniti sa zemljom. Nakon što se prašina slegla, odmah je počela gradnja novog doma šibenskih jedriličara na 160 četvornih metara u prizemlju i na katu.

Dva dana prije rušenja, ispunjeni sjetom i radošću u isto vrijeme, naraštaji šibenskih jedriličara i prijatelji kluba održali su oproštajnu feštu oko stare barake, nazdravili pićem uz zalogaj s gradela i fotografirali se pred svojom klupskom kućom za povijest pustivši u zrak, za sretan novi početak, 64 narančasta balona – po jedan za svaku godinu svoga starog doma.

Ondašnji valovci gradili su je, nastavlja Marin Paić, uz uporabnu dozvolu s rokom od dvije godine, jer su bili potpuno sigurni da će klub nakon toga dobiti novi objekt, no prohujale su 64 godine i potvrdilo se da privremena rješenja nerijetko dugo potraju. Sve dok jedriličari nisu sami uzeli stvar u svoje ruke i medijski odlično popraćenom akcijom „Tikula za Val“ skupili inicijalna sredstva, ugodno iznenađeni brojem Šibenčana, članova i prijatelja kluba spremnih pomoći da na mjestu starog doma sagrade novi o kakvom su maštali naraštaji jedriličara i kakav zaslužuju svi oni mladi ljudi pod crvenom, klupskom zastavicom sa slovom „V“ u sredini, puni strasti za morem i jedrenjem. Već su odavno njihovi rezultati na regatnim poljima sasvim u opreci s barakom sada već upisanom u povijest.

Projekt su besplatno izradili članovi kluba, arhitekti Ivana Lozić i Marko Paić iz biroa „25,4 milimetra“, investicija stoji 1,1 milijun kuna, a u akciji „Tikula za Val“, koja još traje, dosad je od članova i prijatelja kluba prikupljeno oko 200 tisuća kuna.

„’Tikula za Val’ do danas je donijela više od tisuću pojedinačnih uplata, a s prilozima sponzora to je 400 tisuća kuna“, iznosi Paić računicu koju je u danima kada se u Šibeniku o Valu intenzivno govorilo, često ponavljao. Tu je i Grad Šibenik, koji ih otpočetka podržava i spreman je sudjelovati s 200 tisuća kuna, obećao je gradonačelnik Željko Burić, a i tradicionalni klupski sponzori jamstvo su da će projekt završiti uspješno. Dotad se Val premjestio na „rezervni položaj“, u nekadašnje vojno skladište municije uza šetnicu u Kanalu sv. Ante, što im je omogućila županijska JU za zaštićene prirodne vrijednosti, koja upravlja tim područjem.

Unutrašnjost crkvice Sv. Nikola sa zavjetnim darovima Fotografija: Zrinka Magazin

Unutrašnjost crkvice Sv. Nikola sa zavjetnim darovima
Fotografija: Zrinka Magazin

A jedan drugi dom svih mornara i pomoraca, onaj duhovni, sagrađen je u Šibeniku prije gotovo 350 godina i oživio po običaju u danima poznate Valove regate utemeljene prije 17 godina na blagdan Sv. Nikole. Trg pred baroknom crkvom patrona pomoraca i putnika nedaleko od gradske rive i poznatoga kafića „Toni“, stiješnjen u sjeni modernističke kocke zgrade općinske uprave iz kasnih 1960-ih, tada bude urešen vijencima od bršljana i nizovima mornarskih zastavica obješenih na konopčiće, koje inače, pored zavjetnih drvenih maketa jedrenjaka, klipera i škunera, cijelu godinu vise pod drvenim kasetiranim stropom crkve s prikazima donatora bratovštine oslikanim tehnikom ulja u 18. stoljeću. Propadanje stropa i unutrašnjosti hrama Sv. Nikole zaustavljeno je obnovom krova prije nekoliko godina, a nakon gotovo dva i po desetljeća opet je za razgledavanje otvoren svaki dan, u skladu s turističkim zamahom Šibenika. Pastve je u staroj gradskoj jezgri sve manje te je crkvena uprava bila prisiljena uvesti restrikcije i crkvu godinama otvarati samo povremeno. Osim na svečev blagdan, 6. studenoga, Božja služba obavlja se i 26. travnja, na svetkovinu Gospe od Dobroga Savjeta.

Tradiciju zavjetnog darivanja brodskih maketa Val je obnovio 2012., na blagdan patrona, i otad je funkcionalni model natjecateljske jedrilice, jedini koji može ploviti u ovoj malenoj floti izloženoj u patronovoj crkvi sagrađenoj na nasipu ukradenome moru, nedaleko od davno nestalog brodogradilišta. Ti su kalafati, pretpostavlja se sa sigurnošću, gradili galijun Sv. Juraj s tri katarke i jedan od slavnih brodova pod zastavom Venecije u bici kod Lepanta.

Bratovština sv. Nikole postojala je i prije gradnje ove crkve, no bila je vezana uz raniju, danas porušenu crkvicu Sv. Nikole i Julijana. Bratovštini su kasnije pridodani i trgovci na kojima je, potpunim osiromašenjem kalafatskog ceha nakon Napoleonove uprave, ostala isključiva briga za bratimsku crkvu.

Zavjetni dar jednog bratima, Šimuna, jest i razgranata murva stara 300 godina, najstarije šibensko stablo, čiju je mladicu donio iz Kine i zasadio pred crkvom kao iskupljenje što se na pokopu njegove supruge osjetio miris jabuke, simbola spoznaje i odbacivanja Božje mudrosti. Smatrajući Šimuna krivcem za bogohulni miris, bratimi mu nalože da posadi drvo kao znak križa. Otad bijela murva živi pred crkvom kao znamen nove životne nade, stablo o kojem je Šimun u Kini slušao kao o prebivalištu Majke Sunca. Stablu zanimljive prošlosti, duboko isprepletenom sa snažnim religioznim duhom Šibenčana koji su unutar najveće gradske jezgre u Dalmaciji sagradili čak 24 crkve, trebalo je biti presuđeno kada je nastajala „općina“, no preživjelo je i čeka da se ostvari inicijativa Društva prijatelja Šubićevca i tadašnjeg mu predsjednika, inženjera Davorina Prgina, otprije petnaestak godina: da gradske vlasti dostojno označe taj spomenik života kovanom ogradom i na mjedenoj pločici istaknu najvažnije o stablu s korijenjem u temeljima crkve čiji je patron osvjetljavao Šimunu pute do Kitaja i iskupljenja.

O autoru

Šimun Županović

Ostavite komentar