Baština Brodovi

Mala barka – velika obnova baštine u sjevernom Jadranu

Priča koju je započela skupina entuzijasta iz Mošćeničke Drage raširila se, a pomaže je i Europska unija. Centri u Nerezinama, Krku, Malinskoj, Crikvenici, Opatiji, Malom Lošinju i Rijeci, ali i u Sloveniji, u turizam će uključiti pasare, guceve i batane

Pasara, guc i batana tradicijske su barke što dominiraju lučicama i lukama sjevernog Jadrana. Batana je barka sa zapadne obale Istre, najviše vezana uz Rovinj. Guc je karakterističan za kopneni dio Kvarnera, a pasara za otoke. To ne znači da nema i ostalih, gajeta, leuta, batiela, te onih većih i velikih, za gospodarske namjene, svi su dio velike baštine tradicijske brodogradnje u čijem su očuvanju Primorci postigli zapažene uspjehe.

Ozbiljno je krenulo 2009. godine, a sjeme je posijano u Mošćeničkoj Dragi, malom mjestu ribara i pomoraca stiješnjenom na uskom uzobalnom pojasu između mora i strmih padina Učke. Institucionalno, ideja je potekla iz Katedre Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, neprofitne i izvanstranačke udruge što je osnovana 2003. godine, a u čijem sastavu djeluje radna grupa za proučavanje pomorstva i ribarstva. Osobno, međutim, treba je pripisati Robertu Mohoviću.

Prva smotra i regata tradicijskih barki u Mošćeničkoj Dragi, snimo Sandro Rubinić

Robert je domaći čovjek, ribarski sin, doktor nautičkih znanosti, profesor na riječkom Pomorskom fakultetu. On je počeo, on je i danas glavni pokretač svih aktivnosti. Desna mu je ruka u svemu brat Đani, kolega s posla s istom akademskom titulom. S vremenom, priključili su im se mnogi, zanesenjaci poput njih, s Kvarnera i istarske obale – Silvano Raffaelli iz susjednog Lovrana, Alvise Benussi iz Rovinja, umirovljeni fakultetski profesor Dinko Zorović iz Nerezina, Nedjeljko Dunato i Danko Milohnič iz Krka, Luciano Keber iz Rijeke te Nedo Pinezić, istaknuti turistički djelatnik iz Krka, koji je u projekt ugradio veliko profesionalno iskustvo.

Za početak je u Mošćeničkoj Dragi organizirana smotra i regata tradicijskih barki na jedra. Od tada se kontinuirano održava kao jedna od regata tradicijskih barki na jedra na sjevernom Jadranu.

„Regate su najvidljiviji i javnosti najzanimljiviji dio naših aktivnosti u nastojanju za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine“, ističe Robert Mohović.

„Program našeg djelovanja puno je širi i sveobuhvatniji. Važan je zadatak vrednovanje tradicijskih barki prema određenim pravilima. Njihov je cilj valoriziranje konstrukcijskih i tehničkih obilježja barki, da budu što autentičnije. Pravila bi trebala služiti kao upute pri gradnji, obnavljanju i opremanju barki. Mora se definirati što je tradicijska barka. Ona ne mora biti stara, može biti i nova, ali građena prema određenim kriterijima. Isto tako, neka stara drvena barka ne zaslužuje status tradicijske, jer su rađene preinake, ima odstupanja od tradicijskih linija“, kaže Robert, koji zajedno s ostalim partnerima ove godine kreće u nastavak projekta „Mala barka 2“, koji je prepoznala i Europska unija. Njegov je cilj turistička valorizacija pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine sjevernog Jadrana stvaranjem novih turističkih proizvoda. U njega su uključeni Primorsko-goranska županija i slovenska općina Izola.

Zasad, turistički je valorizirana rovinjska batana kroz djelovanje udruge Kuća o batani i tamošnji ekomuzej. Prije nekoliko godina u Lovranu je otvorena Kuća lovranskoga guca, kao zametak budućeg muzeja.

Kroz projekt „Mala barka“ muzejske postave, na moru i kopnu, trebalo bi dobiti više mjesta na kvarnerskoj obali i otocima, obuhvatiti mjesta Nerezine, Krk, Piran, Malinska, Crikvenica, Opatija, Portorož, Kopar, Izola, Mali Lošinj, dakako uključujući i Rijeku. Taj dvogodišnji projekt vrijedan više od dva milijuna eura sufinancira se sredstvima EU-ova fonda za regionalni razvoj.

Lovranska smotra, snimio Sergej Drechsler

„Naši su napori prepoznati, pokrenut je niz projekata, javlja se sve više poklonika naše ideje“, ističe Mohović. Posebno im je važno pronalaženje načina za stimuliranje vlasnika tradicijskih plovila za njihovo čuvanje i obnavljanje.

„Kroz priču o tradicijskim barkama prepoznatljiva je i lokalna brodogradnja. Pasare su gradili mnogi, a na kvarnerskom području kao karakteristične ističu se krčka i lošinjska. U osnovi su gotovo identične, samo znalci uočavaju male, skoro zanemarive razlike. Isto tako, razlikuju se kvarnerski i lovranski guc. Objašnjenje takvih razlika jednostavno je i razumljivo. Prilikom gradnje svaki brodograditelj nastojao je barki dati nešto svoje, prepoznatljiv osobni pečat, eventualno neka poboljšanja. Nikad nisam napravio dvije identične barke. Davno sam čuo ove riječi od jednog starog i na hrvatskom Jadranu cijenjenog brodograditelja“, kaže.

U obnovu i uređenje svojih plovila zasad se vlasnici upuštaju samoinicijativno, svojim novcem, često na poticaj nekog prijatelja ili susjeda s veza koji je svoju barku ranije sredio. Rade postupno, koliko im mogućnosti dopuštaju, ali su u obnovi temeljiti, brinu se o najmanjim detaljima, sve s ciljem da barka izgleda i plovi kao nekad.

Ono u čemu nastavak projekta treba ponuditi rješenje jest i pronalazak načina da stara obnovljena drvena barka prestane biti ukras nego da opet dobije svoju uporabnu vrijednost prilagođenu novom vremenu.

Projekt „Mala barka 2“ trajat će do travnja 2019. godine.

O autoru

Branko Šuljić

Ostavite komentar