Baština Brodovi Gušti Ljudi Plovidbe Zrno soli

Đir po kanalu: ‘Najviše volim kad nekog mladog zaludim jedrenjem po starinsku – na trevu’

Prva je to u nizu „ljetnih“ regata koja okuplja ljubitelje leuta, gajeta i kajića s područja zadarsko-šibenskog akvatorija. A kako je svaka tradicijska regata posebna po svom lokalnom ozračju tako je i ova u Pašmanskom kanalu, evo što o tome kaže jedan od njenih začetnika i organizatora Stanislav Kuštera Kušo

Da ste ocu Stanislava Kuštere rečenog Kušo prije pedeset i koju godinu rekli kako će ono čime mu se sin igra biti jednog dana vrijedna priča o pomorskoj baštini, nasmijao bi vam se i pogledao u stilu „jesu li mu sve na broju“. Sin mu je taj put rascipio sušilo za suhe smokve i od njega sklepao barčicu dugu 1,20 metara, od vreće napravo jedro na trevu i došao s idejom da će cijelo ljeto pred Ugrinićem jedriti  izmjenjujući se u plićaku „dir za đir“ s prijateljima.

Stanislav Kušter rečeni Kušo : Jedrin na trevu otkad znam za sebe, a možda i prije

„Ćaća je puludija, ruku na srce, teško da bi itko u toj barčici vidio baštinu, ali u svojoj ideji ona je to bila – pokušaj diteta da na temelju onoga što je vidio od dida napravi svoj prvi kaić i to baš na trevu – posebnu vrst jedra koja je danas rijetkost – a nekad je bila najučestalija na potezu od Venecije do Zadra. Bunija se, al na kraju me pustio“, priča s osmjehom sin Kušo – danas i on barba – predsjednik Udruge „Frkata“ i jedan od utemeljitelja regate što se prošloga tjedna pod imenom „Đir po kanalu“ odigrala u Pašmanskom kanalu. Kušo je i kalafat, nekad je gradio nove gajete i kaiće, sad popravlja stare, a glavni mu je projekt obnova jedne stare korčulanke.

‘Đir po kanalu’ prva je u nizu „ljetnih“ regata koja okuplja ljubitelje leuta, gajeta i kajića s područja zadarsko-šibenskog akvatorija. Regata starta iz Ugrinića, mjesta smještenog na sjeveroistočnoj obali Pašmana između Tkona i Kraja, odakle su na rutu dugu 4,5 milja startale posade 29  tradicijskih drvenih brodova na oštra, latinska idra, i trevu.  Službeno, osim Udruge „Frkata“, iza regate stoji i TZO Tkon, a pod pokroviteljstvom Općine Tkon, što će reći da ju je prepoznala i šira društvena zajednica.

Ove godine vjetar je bio slabiji od prizivanog, ali to nije smetalo posadama 29 tradicijskih plovila

Kao najstariji brod ove godine zaplovila je betinska gajeta „Baba Tone“ iz 1924. godine sa skiperom Darijem Filipijem, a najmlađa je bila beba gajeta „Franka 2“, 2017. godina iz Tkona sa skiperom Ivanom Katičinom. Izvan kategorije nastupila je i pramajka svih hrvatskih plovila – ninska kondura, koju je u ime Instituta za maritimnu baštinu „Ars nautica“ do Pašmana dovezla arheologinja Irena Radić Rossi.

„A što ću vam reći, naravno da mi je srce puno, bez obzira što je vitar moga biti i malo jači. Motivacija naše udruge je ista kao i svih onih koji se brinu da ne zamre tradicionalna brodogradnja i tradicionalni način plovidbe na Jadranu, a ona će biti živa sve dok vlasnici svoje drvene brodove renoviraju i njima plove“, kaže barba Kušo, uvjeren da bez obzira na brojne sličnosti naši krajevi uz more imaju svaki svoju posebnost, pa je tako i svaka regata posebna.

„Naša regata ‘Đir po kanalu’ posebna je bar po tri momenta. A valja reći da je starija od sebe same, na plakatu piše da je ovo šesta, ali  – projekt održavanja regate tradicionalnih plovila započet je 2007. godine. Posvećena je njegovanju sjećanja na nekadašnji život mornara, kalafata, ribara i težaka i od onda se uspješno održava svake godine“, kaže barba Kušo.

Start regate tradicijskih barki za razliku o klasičnih jedriličarskih, koje imaju proceduru, kreće od same rive

Što se tiče same plovidbe, Pašmanski je kanal od pamtivijeka, još tamo od Liburna, mjesto vještih mornara. Kanal je i danas zahtjevan, podijeljen na dva plovidbena prolaza, zapadni i istočni, a dijeli ih crta koja povezuje otočiće Komornik, Babac, Frmić, Planac i Sveta Katarina. Moglo bi se reći da ljeti izgleda kao Dalmatina na moru. Određuje ga i dubina, plovan za plovila do šest metara gaza, a zahtjevan je zbog mnogih otočića i pličina, posebno u jugoistočnom dijelu kanala.

Nadalje, izložen je buri i jugu, koji stvaraju jake valove. Zimi bura doseže orkansku jačinu. Ono po čemu je poseban jesu pojačane morske struje.

„Knjige kažu da struja plime i oseke doseže brzinu od oko 2,5 čvorova, a za juga brzina struje poveća se do tri čvora. Južni vjetrovi utječu na smjer struje i razvijaju vrlo jake vrtloge. Za ploviti u kanalu hoće se puno vještine i znanja i kad imate jak motor, a možete misliti kako je to bilo kad motora nije bilo“, priča barba Kušo, dajući primjer iz vlastite mornarske mladosti – tamo negdje na prijelazu u srednju školu uspio je spasiti rasuti kaić svojega rođaka.

Jedro na trevu bilo je glavno obilježje pašmašmanskih mornara-težaka

„Zva se Petar Zoranić, to je prvi stari brod koji sam obnovio. Na šuftu smo našli neki stari jarbol, stavili mu idro na trevu. Ta treva, to je druga posebnost. Nećeš puno takvih jedara naći ako kreneš prema Murteru. Mi na Pašmanu smo, reklo bi se, granica treve, koje još ima u Istri. Dakako, to je venecijanizam (negdje kažu i prosta treva, treva na randu, jedro na trevu, jedro na macu). To je jedro trapeznog oblika ‘trapezno jedro’ između dvije lantine, a imale su ga u nas brodice do kojih pet metara. Naš svit je imao puno prekomorskih posjeda, Murterini su imali na Kornatima, mi na obali. Murterini su imali gajete, mi manje-više kaiće na trevu. I oni i mi smo mornari težaci. Oni put otoka, mi put kopna. A treva se razlikuje od latinskog jedra i lakša je za upravljanje. Samo, kad sam ja počinjao, onda su već u igri bili motori i penta. S ‘Petrom Zoranićem’ sam ti ja s prijateljima izučio sve tajne Pašmanskoga kanala, doktorirao njegove kurente i vjetrove, što je značilo koji put i vraćat se s kurentom u prvu bez vitra na vesla. Pa kad dođeš doma po mraku, dobiješ po glavi. Osim ako ne doneseš kunjaka. A kunjke,  to ti je još jedna specifičnost plovidbe po pašmansku“, kaže barba Kušo.

Ive Šikić iz Murtera, skiper broda „Bažokić“ sa tajnicom Udruge ‘Frkata’ Nadiom Varunek

„Kunjka, fratri, botužice, mušuni, vrpli, kopita i losture bile su školjke koje su se lovile u Pašmanskom kanalu s pomoću željezne mreže zvane kunjkara. Poznato je bilo da je Pašmanski kanal kroz stoljeće bio najbogatiji ovim školjkama. Kunjka ti je othranila brojne naraštaje. Uloviti kunjke nije bio jednostavan posao.

Kunjkari su svake večeri ulovljene plodove donosili u luke Tkon i Biograd pa bi ih ili prodavali ili mijenjali za žito, brašno, vino i ulje. To ti je tako bilo sve do prije četrdesetak godina, kada je nastupila zabrana lova zbog izginuća vrsta“, kaže Kušo.

Kunjkara bi se vukla za brodom, a onda bi se sadržaj mreže ispraznio na pramcu broda. Sto su se godina na ovom području lovile kunjke, a zna se po tome što bi  stari pojeli kunjku, a školjku bi koristili prilikom zidanja zidova. Kad su se neke kuće rušile, pronađene su školjke u zidovima.

Zato je u grbu Tkona ptica ćok ili kos i školjka kunjka. Ćok simbolizira brdo Ćokovac na kojem se nalazi benediktinski samostan, spomenik nulte kategorije uz koji su mještani vrlo vezani.

„Danas još samo živi uspomena na te dane lova na kunjke, ali se mlade naraštaje uči kako se živjelo u prošlosti. Kunjke je danas dopušteno loviti jedino ronjenjem na dah“, kaže Kuše dok s tajnicom udruge Nadiom Varunek provjerava večeru nakon regate u domaćem stilu; neizostavne kunjke na žaru, srdele i već tradicionalni gulaš s manestrom. Ono što ga posebno veseli je da je i ove godine uspješno prenesena tradicija plovidbe na jedra „s koljeno na koljeno“.

Za trpezom od kunjaka našao se i Željko Jerat, predsjednik udruge Latinsko idro iz Murtera

„Dokazale su se ‘mlade’ posade, gdje su uz djedove i očeve zaplovili i njihovi unuci i djeca. Jesam li uistinu uspio, znat ću za 15 godina. Jer dicu je najvažnije ‘otrovat’ – naučiti lipoti plovidbe po starinsku. Onda dođe neko vrime kad ih obuzme brzina, ka šta je i mene bila, ali kad se smire – vrate se. Najvažnije je zato svake godine novi naraštaj, da tako kažen, navuć na baštinu. Spužva najbolje supa kad je suha! A kad uhvatiš kontinuitet – nema straja.“, kaže barba Kušo.

A da straha nema, govori i to da je nova regata na latinsko idro zakazana u Jezerima, na otoku Murteru, za 23. srpnja. Da ne bi bilo nismo znali.

 

 

Fotografije Boris Kačan

 

 

POBJEDNICI REGATE 6. ĐIR PO KANALU

1.MJESTO „TREVA“

BG 4149 „LUKA“, Mali Pašman, otok Pašman – SKIPER: IVE KOLANOVIĆ

 

 

2, MJESTO „TREVA“

BG 4746 „FINA MALA“ Sv. Filip i Jakov – SKIPER: RANKO PELICARIĆ

 

3.MJESTO „TREVA“

BG 1597 Pašman, otok Pašman  – SKIPER: LUKA BOBIĆ

 

1.MJESTO „KAJIĆ“ OŠTRO IDRO

MU 906 „MARINKA“, Betina, otok Murter – SKIPER: ANTE FRŽOP

 

 

2.MJESTO „KAJIĆ“ OŠTRO IDRO

BG 954 Ugrinić, otok Pašman – SKIPER: SANDRIĆ ŠIME

 

3.MJESTO „KAJIĆ“ OŠTRO IDRO

BG 99 „PRKLJA LOLO“, Banj, otok Pašman – SKIPER: DOBROSLAV KOVAČIĆ

 

1.MJESTO „GAJETA“ OŠTRO IDRO

MU 1 „KURNATARICA“, Murter, otok Murter – SKIPER: JAKOV LOVRIĆ

 

2.MJESTO „GAJETA“ OŠTRO IDRO

BG 519 „MALA MATULIĆA“ Pašman, otok Pašman – SKIPER: KRSTO MATULIĆ

 

3.MJESTO „GAJETA“ OŠTRO IDRO

MU 485 „SIROTICA“, Murter, otok Murter – SKIPER: DAMIR ČORKALO

 

1.MJESTO „LEUT“ OŠTRO IDRO

BG 765 „ŠARIĆ“, Ugrinić, otok Pašman – SKIPER: TOME UGRINIĆ

 

 

2.MJESTO „LEUT“ OŠTRO IDRO

MU 85 „GUŠTE“, Betina, otok Murter – SKIPER: TONKO SKRAČIĆ

 

3.MJESTO „LEUT“ OŠTRO IDRO

MU 8 „BAŽOKIĆ“, Murter, otok Murter – SKIPER: IVE ŠIKIĆ

O autoru

Šimun Županović

Ostavite komentar